''Ako mi da i najmanju šansu, dokazati ću joj da sam jedna od najboljih odluka koju je ikada donijela..."
***************************
O, jebem ti, jebem ti, jebem ti... U kojem sam to jebenom trenutku popustio i dozvolio da osjećaji upravljaju sa mnom, a ne ja s njima?
Sve ono što sam uspješno izbjegavao cijeli svoj život, skupilo se i pogodilo me svom snagom, onda kada sam se najmanje nadao. I sad sam u govnima do grla. Na ovo nisam bio spreman, niti sam mislio da ću ikada biti.
Sjedim tu u autu kao neki psihopat, ali ne mogu otići. Ne mogu, kad znam da je unutra s najvećim kretenom kojeg poznajem, kad znam da s njim sjedi za stolom umjesto sa mnom, kad znam da se njemu smješka umjesto meni.
Ne mogu otići, jer što ako odluči da ga povede sa sobom doma i dozvoli mu da radi s njom sve ono o čemu ja maštam mjesecima.
Ne bi ona to učinila, nije takva.
I sad samo mogu čekati, čekati da izađe iz restorana i da je spriječim, ako odluči ponovno sjesti u njegov auto. Ne dolazi u obzir. Biti će ljuta, ali moram je maknuti od njega. Jedino dolazi u obzir da je ja vozim doma. Tako i nikako drugačije. Bolje da se i svađamo, nego da smo razdvojeni.
Koji sam ja papak!
Vrtim film u glavi po ne znam koji put.
Andrej i ja, sjedimo u mom uredu u Moskvi. Raspravljamo o posljednjim detaljima otvaranja tvornice u Hrvatskoj. Andrej ustane i krene prema prozoru.
- Dakle, ja sutra odlazim. Čim obavim svoj dio posla s papirologijom javim ti.
Pogledam ga na kratko.
- Misliš da ti neće nedostajati sve ovo? - rukom pokaže kroz prozor.
- Ne. - kratko mu odgovorim. - Ionako smo sve rjeđe tu. Iz Hrvatske će nam biti puno jednostavnije. Bliže smo zapadu.
- Da... - u glasu mu čujem da ga nešto muči, ali ne pitam. Kad bude htio, reći će mi sam.
- Jesi li dobio rezultate testiranja vode? - pitam ga.
- Da, na mom mailu su. - pokaže mi prema svom laptopu.
Ustanem sa svog stola i krenem prema njegovom. Pročitam mail na brzinu. Oslonim se i gledam u ekran. Pogled mi privuče mail nekoliko redaka ispod.
Nelly - slikice s tvog rođendana
Znatiželja je jača od mene, pa kliknem na link. Vrtim slike, te naglo zastanem i nagnem se naprijed. Na slici je Andrej s nekom lijepom plavušom s jedne strane. S njegove druge strane je najljepše stvorenje koje sam ikada vidio. Mislim ikada. Kurac mi se trzne u hlačama. Mir, dečko. Ne skidam pogled s nje. Tamno plava, duga kosa, plave oči, savršen osmijeh...
Zagonetka koju bih želio riješiti.
Pročistim grlo. - Brate, tko je ovo? - okrenem laptop prema njemu.
Pogleda u ekran, pa u mene, potom opet u ekran, kao da mi ne želi odati tajnu.
- To je ona. - promuklo mi govori.
- Ona? - ne kužim.
Umorno udahne. - Ona, da. Tara.
Sve ti jebem. Ona? Nije pretjerivao kad mi ju je opisivao. Dakle, to je djevojka koja je mom frendu sjebala srce. Djevojka o kojoj priča svaki puta kad popije čašicu više. Nasmijem se.
- Lijepa je. - primjetim.
- Sebastian, da ti nije palo na pamet! - upozorava me.
- Jedva je čekam vidjeti u živo. - nisam ni svjestan da govorim na glas.
![](https://img.wattpad.com/cover/85620045-288-k169422.jpg)
YOU ARE READING
Leptirov POLJUBAC #1 ✔️
Romance"I onda kad sam pomislila da sam se vratila među žive... Pojavio se on. Slomio me i rastavio na komadiće... Ono što tada nisam znala, je da on nikada nije bio potpun... Dok nije sreo mene!"