Leptirov POLJUBAC #1 ✔️

13. Snaga

"Ljubav je dati nekome moć da te potpuno uništi... Ali vjerovati da to neće učiniti"

********************

Skidam rukavice i bacam ih u koš.

- Možeš obući majicu. I samo pazi da ne ideš na sunce. Uostalom, da ti ne dosađujem. Sve znaš. - govorim djevojci koja je moja stalna mušterija i čije je tijelo moje platno.

Ima 17 tetovaža, od kojih sam ja radila 11.

- Znam. - kimne glavom, pa mi namigne. - Vidimo se za koji mjesec, Tara.

Pustim je da se obuče, te krenem prema pultu da provjerim raspored. Nelly sjedi na kauču koji je naša mala čekaona i otvara poštu. Podigne pogled prema meni, pa mi prstom pokaže prema mobitelu.

- Mislim da te netko zvao.

Nasmijem se. - A ti kao nisi vidjela tko?

Uzdahne. - Jesam, da. Zvao te tip koji je jučer izjebao iz tebe ono dosadno, tmurno raspoloženje.

- Nelly! - vrisnem.

Mislim da sam crvena ko paprika, ali ne skidam osmjeh sa lica, jer Nelly ima pravo, kao i obično. Ni traga mom lošem rasploženju. Danas sam kao ptičica. Dobro da ne cvrkućem.

- Javi mu se, javi. Samo neka ostane ovako, jer sam bila na rubu da vas oboje išamaram koliko ste bili naporni. S vama nikad dosadno. - primjeti.

Uzmem mobitel. Vidim dva propuštena poziva i jednu poruku. Pozivi su od Sebastiana, poruka također. Toplo mi je oko srca, cerekam se glupavo dok otvaram poruku.

- Ne planiraj ništa za večeras. Ostajemo doma. Imamo reprizu.

Tijelo mi zadrhti, dok mi se u misli vraćaju slike sinoćnjeg maratona. Nije izdržao pa me drugi puta uzeo ispod tuša, treći put u kuhinji. Četvrtog je puta nježno vodio ljubav sa mnom u krevetu.

Postala sam ovisna o njegovim dodirima, poljupcima i pogledu kojim me dira u srce dok je duboko u meni. Skoro pa oka nisam sklopila cijelu noć. Mislila sam da danas neću moći hodati. Umorna sam i spava mi se, ali me Sebastianova poruka razbudila. I sad ne mogu dočekati da se vratim s posla.

Otipkam mu natrag.

- Dobar plan. Čekati ću te.

Stigla sam doma još prije sat vremena i već sam nestrpljiva. Vidjela sam ga ujutro, a već mi tako jako fali. Ne znam ni gdje je, ni s kim je, a ne želim ga zvati. Ne želim da misli kako ga provjeravam. Zato nazovem Marka, jer sam nestrpljiva, a Marko bi mogao znati gdje je on.

- Halo sister, šta ima?

- Ništa, zovem te da te malo čujem. Jesi li u gužvi?

- Više ne, hvala Bogu.

- Nešto se desilo? - uspravim se.

- Ma sve ok. Riješili smo. Carina je zaplijenila šleper vodke. Nisu imale markice. - osjetim mu nervozu u glasu. - Andrej je popizdio. Ta Katarina ima jebene sreće da je nije najurio.

- Katarina? - govorim više sama sebi.

Znam da je zaposlena u njihovoj firmi, a to znači da im je stalno u blizini. U blizini Sebastiana. I to mi se nikako ne sviđa.

- Da, Katarina. Nikad ništa ne radi, i onda dobije jedan zadatak koji ne obavi kako treba. - povisuje ton. - Andrej misli da je to učinila namjerno.

- A Sebastian? - ne mogu izdržati da ne pitam.

- Sebastian je bio lud. Ma svi smo bili. Roba je već trebala biti isporučena. Ovako imamo dodatnih troškova. Možda i izgubimo važnog klijenta, jer se ugovor nije ispoštovao. Sebastian zna neke tipove na carini. Uspjeli smo povući robu iz skladišta, sad su on i Andrej sa klijentom u uredu. - zašuti na trenutak, pa nastavi. - A ti? Kako si mi ti? Jesi radila danas?