Leptirov POLJUBAC #1 ✔️

35. Na pola puta

"Osmijeh nam daje razlog za nadanje....
Suze nam daju razlog za borbu..."

*********************

- Još uvijek ništa? - pita me Nelly.

Odmahnem glavom, zadubljena u skice ispred sebe.

- Misliš da Antonio nije bio iskren? - sjeda kraj mene i promatra me.

Uzdahnem. - Nestrpljiva sam kao i ti, Nelly. Ali tek je prošlo pet dana.

- Obzirom na svoje veze, to je mogao saznati već istu noć. - osjetim joj nervozu u glasu.

- Možda Vlado ima jače veze nego Toni, pa jednostavno ne može doći do korisnih informacija.

- Tara... - nježno me uhvati za rame.

- Ni ne pokušavaj Nelly. - otresem se. - Ne mogu sada odustati. Ne mogu se igrati sa životima svoje djece.

- Znam, Tara. I uz tebe sam. Ali ne misliš li da će sada početi sumnjati? Pitanje je dana kad će inzistirati da te ima u krevetu. Kako ćeš se iz toga izvući?

Škiljim prema njoj, jer to je i ono što se meni ovih dana mota po glavi. Do sada je bio donekle obziran. Do sada su moje isprike prolazile. Ali kad ne bude izlaza?

- Ne misliš valjda spavati s njim? Zar bi toliko daleko išla? - na licu joj se iscrtava izraz gađenja.

- Ne budi luda, Nelly. Barem me ti poznaješ. - naglo ustanem i izletim van iz studia.

Vruće mi je. I prevruće. Pokušavam udahnuti svježi zrak. Duboko udišem kroz nos, ispustim zrak na usta. Što više puta ponovim, umjesto da se opustim meni postaje sve mučnije. Vrti mi se u glavi, a želudac mi poskakuje. Vratim se u studio i utrčim direktno u wc. Ispustim dušu. Tijelo mi podrhtava, noge mi klecaju. Napokon se smirim, pa operem usta i umijem se. Začujem lagano kucanje na vratima.

- Jesi li dobro? - Nelly zabrinuto pita.

Otvorim joj vrata i u ironiji situacije prasnem u smijeh.

- Eto, toliko mi se gadi situacija u kojoj se nalazim.

Dodaje mi ručnik da se obrišem i sačeka me da se uvjeri da sam sada bolje.

- Roberta i Sanja su stigle. Idemo nas dvije. - govori dok sprema i svoje i moje stvari.

- Da, idemo. Jedva čekam. - sarkastična sam čak više nego inače. - Idemo, da se mogu spremiti, obući seksi dopičnjak i glumiti zatelebanu kozu.

- Sviđa mi se što još uvijek imaš smisla za humor. - Nelly me prati iz salona.

- Ja tu ne vidim ništa smiješno, samo tužno. - slegnem ramenima. - Da ostanemo na kavi?

Idiotu od Tonija ni traga ni glasa, a ja sam sve nemirnija. Drži li me na vatri? Samo se nadam da me nije cinkao. I sad mogu samo čekati i dalje. S Vladimirom sam opreznija nego ikada. Mislim da mi je počeo vjerovati. Više me ne provjerava kao prije, iako znam da su njegovi ljudi uvijek tu negdje.

Od Nelly sam saznala da su Sebastian i Andrej na nekom tragu. Nije znala previše o tome, samo onoliko koliko je Andrej bio spreman podijeliti s njom, a to je bilo vrlo malo.

Vladimir puca vrlo visoko. Želi Itex, a želi i Sapphyre Dc. Nisam sigurna kako planira uzeti Sebastianovu firmu, ali sam zato sigurna da u tome neće uspjeti. Isto tako, više mu niti Itex nije nadohvat ruke.

Što mu onda preostaje? Vratiti se od kud je stigao. Ili osvetu izvesti na jedini preostali način. Preko mene.
Mislim da bi me morao prije ubiti, nego natjerati da legnem s njim u krevet.