Leptirov POLJUBAC #1 ✔️

7. Nepoznata žena

''Iako ne znamo što nam sutra donosi, moramo hodati uzdignute glave, misliti pozitivno i očekivati najbolje.''

**************************

Naglo otvaram oči i gledam u strop. Vrtim film od jučer. Zastenjem nimalo damski, pa rukama pokrijem lice. Naglo sjednem, kad me poput groma udari spoznaja da nisam sama spavala.

U donjem rublju sam. Stvarno me skinuo. Fali mi filma od jučer. Polako slažem kockice. Bacim se natrag u ležeći položaj i mlataram rukama i nogama, kao malo dijete. Najprije od frustracije, potom od sreće.

Ostao je spavati sa mnom, u mom krevetu. Stalo mu je do mene? Ili se samo brinuo da ne ispustim dušu?

Otišao je prije nego sam se probudila. Pređem rukom preko mjesta na kojem je spavao. Snuždim se na samu pomisao. Ustanem i obučem kratke hlačice i široku majicu, moju uniformu za ljenčarenje po kući i izađem iz sobe. Zastanem, jer mi pogled privuče neka kretnja u kuhinji, a nosnice mi ispuni predivan miris kave.

Tu je! Tu je! Ostao je! Jebo te, tu je! Šta sad da napravim? Da se vratim u krevet i pravim mrtva, dok ne ode?

- Dobro jutro, malena, jesi li se naspavala? - prvi progovara, dok mu se približavam tiho poput duha.

Vjerojatno tako i izgledam, blijedo i nimalo privlačno. A on, kao da je odspavao dobrih devet sati. Izgleda vrlo odmorno, i seksi.

I zašto, pobogu, sjedi za mojim stolom, u mojoj jebenoj kuhinji, samo u jebenim boksericama? I bez toga imam osjećaj kao da će mi oči ispasti iz glave!

Promatra me sumnjičavo, kao da očekuje moj histeričan ispad.

- Nisi jutarnji tip? - smješka mi se slatko, dok ispija gutljaj kave.

- Ovaj, jesam. Ne, nisam. Dobro jutro. - mrmljam i ne skidam pogled s njegovog tijela.

Stvarno postajem besramna kraj njega.

- Sjedni, natočiti ću ti kavu. - ustaje i priušti mi savršen pogled na njegova široka ramena, mišićava leđa s istetoviranim krilima.

Spustim pogled prema guzici. Mmm... Bum. Pustim glavu da mi padne na stol. Zatutnji mi u ušima. Možda sam si priuštila potres mozga. Nije me briga.

Obuci se, jer inače ne odgovaram za sebe! - vrištim u sebi.

- Jesi li se ti to onesvjestila ili samo tražiš malo moje pažnje? - čujem ga kako mi govori.

Rašpa u njegovom glasu prostruji mi tijelom sve do dna trbuha. Ne dižem glavu i ne odgovaram. Ponašam se djetinjasto, jako, jako djetinjasto. Možda ode. Čujem da je spustio šalicu s kavom ispred mene.

- Jesi gladna? - sjeda na stolicu, pa mi se približi.

Vidim mu noge ispod stola. Osjećam njegov miris svuda oko sebe.

Ooo, vrlo sam gladna. Samo ne hrane!

Nježno mi rukom podigne kosu s lica, pa me kažiprstom primi ispod brade i polako digne glavu. Gledamo se u oči u oči. Nosevi nam se skoro dodiruju. Liznem usnice i čekam. I čekam. Lagano nagne glavu i približi mi se. Još koji milimetar i mogu prisloniti usne na njegove. Cijelo vrijeme održavamo kontakt očima, teško dišemo. Vruće mi je i ne mogu više izdržati. Ako me ne poljubi odmah, poljubiti ću ja njega, i neću mariti za posljedice.

Tišinu razbije zvono na vratima. Odskočim kao da me nešto spržilo. Pa i jest, zapravo. Čujem da se vrata otvaraju, pa korake u hodniku. Sjedim prestravljeno od onoga tko nas je mogao uhvatiti na djelu, i ljutito, jer nas je taj netko prekinuo.