Leptirov POLJUBAC #1 ✔️

36. Rat

"Rekli su mi, ako je želim natjerati da se zaljubi u mene moram naučiti kako je nasmijati...
Sada sam shvatio da čim mi se nasmijala ja sam taj koji je pao na koljena..."

*************************

O, sve ti jebem. Jaja su mi plava kao nikada. Ni sam nisam svijestan kakvu sam snagu imao kad sam se maknuo od nje. Topila mi se u rukama, prepustila mi se, napokon, a ja sam se maknuo.

Više mi ne pomaže ni drkanje, niti hladan tuš, niti sav alkohol. Pucam po jebenim šavovima. Toliko imamo posla u firmi, a sve o čemu ja mislim je ona.

Zbog ovog usranog osjećaja nikada nisam htio ljubav. Nije mi bila potrebna. Jer uz taj savršen osjećaj uvijek dolazi i ovaj gadan. Ljubomora.

Onaj ju je gad preoteo prije nego sam shvatio. Znao sam da bi do toga moglo doći. Znao sam da će ona biti njegov krajnji cilj. Samo sam zbog nevjerojatnog osjećaja ljubavi prema njoj i mojoj princezi zaboravio na sve ostalo. Uhvatio me nespremnog. Saznao je za nju prije nego je stigao u Hrvatsku. I ta će mi jebena krtica platiti sve do zadnjeg novčića.

- Đole se ne javlja već par dana. - podsjeti me Andrej, čim uđe u moj ured.

- Očito nema novih informacija. - slegnem ramenima umoran od svega.

A trebalo je napokon sjesti sve na svoje mjesto. Jebo te, pa tek sam saznao da sam otac. Trebalo je ovo biti vrijeme kada ću se baviti sa svojom obitelji, a ne sa poslom koji je već trebao biti riješena stvar. Pogotovo ne sa govnom od Vladimira.

- Sebastian! - Marko me zazove, pa podigne pogled sa hrpe papira koju nosi. - O, dobro da si i ti tu. - obrati se Andreju.

- Nešto se desilo? - sumnjičavo ga pita Andrej.

- Ne, samo smo ja i Aleks nešto gledali. Ma sačekaj, sad će on. - pokazuje prstom iza sebe taman kad moj buraz uleti i sjedne kraj mene.

- Burna noć? - pita ga Andrej.

Aleks se naceri. I da ne dijelimo istu kuću po njegovom bih osmjehu znao koliko noćas nije spavao.

- O tome ćemo kasnije. - Marko sjeda, pa baci hrpu na stol.

- Onda? - potičem ga da nastavi.

- Dakle, ovako... Aleks i ja imamo teoriju.

- Auuuu... Toga me i strah. - zajebavam ga.

- Želiš čuti ili ne? - pogleda me, pa mu kimnem glavom da nastavi.

- Raspravljali smo o tome tko je servirao Tomislavu sva ilegalna sranja. Znači, nije nitko od naših. Zasigurno nije nitko niti od Vladimirovih ljudi.

- Budimo realni, da je ta osoba ili osobe koje su mu nabavile dozvole izdale njegovo povjerenje, u tom bi slučaju ugrozili i svoju poziciju, zar ne? - ubaci se Aleks, a nene jedino zanima kamo ovo sve vodi.

- Tako je. - potvrdi Marko, pa nastavi. - Dakle, sve nas dovodi do sljedećeg pitanja. Tko nam je saveznik?

- No? - Andrej je nestrpljiv, jednako kao i ja. - Reci da znam koga ću dobro nagraditi.

- Zapravo, nismo ni mi sto posto sigurni, ali to nam je najlogičnija opcija. - govori Aleks.

- O kome pričamo? - požurujem ih.

- Razmisli malo. Netko tko ima koristi od toga. Netko tko je zapravo na našoj strani, a stalno u blizini Vladimira. Netko tko može doći do takvih podataka. - nabraja Marko, a Andrej zuri u mene.

- I netko tko poznaje direktora Itexa. Zapravo, netko na koga je Antonio slab. - nastavlja Aleksandar.

- Tara! - prasnem i naglo ustanem.