Leptirov POLJUBAC #1 ✔️

4. Susjed

"Život je lijep kad se živjeti zna, zato uzmi sve što život ti da!
Jer sreća je lijepa i živiš zbog nje, i ne tražiš li previše imat ćeš sve!"

*************************

- Da te ne znam, pomislio bih da si oduševljena. - Andrej se nagnuo prema meni.

Ja oduševljena? Hm.. Ja ne znam kako nazvati ovaj osjećaj koji me preplavio do vrha nožnog prsta. Ushićenje? Možda.

Oko pola šest izašla sam iz Studia u pratnji Nelly.

- Ledoslad? - pogledao me Kiki s nadom u očima.

- Kupiti ću ti sladoled negdje usput. Može?

- Ledoslad, ledoslad! - skakutao je između nas.

- Nekako sjajiš. - primjetila je Nelly, dok smo hodale prema parkingu.

Pogledala sam je upitno, pokušavajući sakriti ono očigledno. Nisam voljna razgovarati o tome.

- Daj ne seri, molim te. Čim ga je spomenuo, sva si se pretvorila u žele. - približila se i šapnula mi na uho sa smješkom na usnama.

Ubrzala sam korak.

- Hej, hej! - sad se na glas smijala. - Nemoj misliti da ćeš mi pobjeći i samo tako se izvući.

Čujem sve brže lupkanje potpetica po asfaltu i znam da mi je opet iza leđa.

- Ne mislim uopće. - iznervirano sam se okrenula prema njoj. - Naprotiv, znam da sam prisiljena s tobom pričati o svemu čega se ti sjetiš.

Nasmješila se i kimnula glavom, da mi potvrdi kako sam u pravu.

- Planovi za večeras? - naglo je promjenila temu.

- Nema me. Idem doma po par stvarčica i vozim Kristijana k svojima. Tamo ću i ostati spavati. Želim biti s njima malo.

- Ok. Shvaćam. Uživaj mi. - dodala je pomirljivo. - Svejedno me nazovi kasnije. - otpuhnula mi je poljubac i sjela u auto.

Kad smo se preselile u novi salon, odlučila sam se za samostalan život. Većinom zbog toga jer mi je sadašnji dom bliže poslu, pa mogu duže spavati. A svi koji me znaju, znaju da sam velika spavalica.

Kuća u kojoj živim, sagrađena je, dok sam bila malena. Roditelji su imali u planu da se preselimo bliže gradu, ali godine su prolazile i bilo im je teško napustiti mjesto koje je bilo naš jedini dom.

Godinama je bila prazna, dok eto, nisam donijela odluku da ja uselim u nju. Lijepa je, malena jednokatnica sa velikim prozorima, terasom i dvorištem. Ispred je maleni bazenčić, kamin i klupe. Uvučena od ceste i dovoljno udaljena od svih, osim od jedne kuće, čiji je ulaz i terasa nasuprot mojoj, ali ta je kuća prazna od kako sam ja tu.

Ne zadugo...

Nalazi se u vrlo dosadnom kvartu, svega dvoje djece. Većinom su tu penzioneri ili stariji ljudi željni mira. Nije da se žalim, pozicija je odlična. Atmosfera kao na selu, svi se poznaju i druže, a do centra grada ima svega desetak minuta autom.

Stojim na terasi i gledam u Viktorovu kuću. Stari pomorac koji je odselio nakon što mu se žena teško razboljela.

Za koji dan više neće biti tako pusto...

Pogledam kroz prozor, da se uvjerim da je Kiki još uvijek zalijepljen za crtiće na tv-u.
Priđem ogradi i naslonim se. Još uvijek je sparno, ali osjetim dašak povjetarca. Zabacim glavu i zatvorim oči. Uživam u tišini par trenutaka. Otvorim oči. Osjetim jezu, kao da me netko promatra. Vrtim se oko sebe. Nigdje nikoga. Provjerim malenog. Jede sladoled i gleda u tv. Okrenem se natrag i vidim svjetlo na prilazu Viktorove kuće, ali kuća je u mraku.