Leptirov POLJUBAC #1 ✔️

2. Tri

"Ne za sjećanje što znači prošlost,
već za uspomenu što znači vječnost."

***************************

3 godine kasnije...

- Sretan rođendan ti, sretan rođendan ti! Sretan rođendan, Kiki!! Sretan rođendan ti! - pjevam u glas, sa svima okupljenima i gledam u to preslatko maleno stvorenje, koje poskakuje ispred torte i ne može dočekati kraj pjesmice kako bi ponosno puhnuo u svoje 4 plave svjećice.

- Bavooo... - plješće malim ručicama i puše iz sve snage prema torti, usput pokušavajući prekriti usta svog malenog frenda, koji mu pomaže u gašenju svjećica.

Osjećam toplinu oko srca i misli mi polete 3 godine unatrag.

Zašto, Bože, zašto? Zašto je ovo nevino stvorenje ostalo bez mame? Zašto nas nije slušala i ostavila ga, dok nije bilo prekasno?

Trepnem par puta i osjetim suze u očima. Podignem pogled i susretnem se s maminim licem. Suze joj klize niz obraze. Tata joj priđe, šapuće joj nešto i gladi je po ruci. Okrenem glavu prema bratu i vidim da izbjegava moj pogled. Znam da se trudi biti hrabar, a oči mu se sjaje od neisplakanih suza.

A ja znam da se moram maknuti, dok se ne smirim. Ne želim da me moj maleni nećak vidi kako plačem, ne na svoj rođendan.

Iskradem se iz kuće, sjednem u auto, upalim i krenem. Nisam ni svjesna kuda vozim. Sve mi je u potpunoj magli. Za desetak minuta zaustavljam se ispred groblja.
Par puta duboko udahnem, pokušavam sama sebe smiriti.

Izlazim iz auta i osjetim kako mi hladan povjetarac suši obraze.
Dođem do groba i čučnem. Gledam par trenutaka u predivno lice i natpis.

ELENA 17.05.1987. - 15.08.2012.

- Hej, Lenči... Eto ti mene opet. - promucam, trudeći se da ne zaplačem.

Elena je bila najbolja sestra, moj oslonac, moj idol, moja najbolja prijateljica i savjetnica. Ona me čuvala, dok sam bila malena, pazila u školi, branila pred roditeljima. Bila je starija od mene tri godine. Nikad me nije zapostavljala pred svojim društvom, čak im je jasno stavila do znanja da me prihvate kao sebi ravnu. I zbog svega toga sam je obožavala i nisam dozvolila da nas bilo što razdvoji.

Domagoja je upoznala na nekom partiju. Taj sam dan ja ostala kod kuće i imala svoj vlastiti party sa knjigama iz Rimskog prava. Čula sam je kad se vratila doma oko 4 ujutro. Tiho sam izašla iz sobe i otapkala do kuhinje.

- Najgora je ta glad u ranu zoru. - prošaptala sam joj iza leđa, dok joj je glava bila u frižideru.

Ciknula je i naglo se okrenula.

- Tara! Skoro me srce strefilo! Ne šuljaj se kao duh po kući! - pokušala je biti vrlo ozbiljna, mašući mi prstom ispred nosa.

- Da, šefe. - zijevnula sam i sjela za stol. - I? Kako je bilo?

- Super! - oči su joj zasjale. - Bili smo skoro svi iz društva, naravno, osim tebe. - jednom je rukom neodređeno pokazivala, dok je drugom ubacivala u usta sve šta joj se našlo pod prstima.

- Hvala Bogu na dobrim genima. - prokomentirala sam, ne vjerujući koliko puno i brzo može jesti, a imati savršenu liniju.

- Hvala mami i tati. - namignula mi je - Uglavnom, ne prekidaj me, dok pričam.

- Ne pričaš, nego mumljaš s obzirom da ti je u ustima pola frižidera. - naslonila sam glavu na stol. - Idem spavati, ne mogu više držati glavu na ramenima.