Leptirov POLJUBAC #1 ✔️

6. Zabava

"Da postaneš star i mudar, prvo moraš biti mlad i glup."

************************

- I kad se sve to izdešavalo? - pita me moja psihijatrica, nakon što sam joj ukratko prepričala situaciju sa svojim novim susjedom.

- Prije desetak dana. - slegnem ramenima.

- Dobro, a nakon toga?

- Nakon toga sam vas nazvala. I odlučila da ga izbjegavam. I njega i Andreja. Nije da sam se morala previše truditi. Ako vidim da je doma kad i ja, jednostavno ostanem u kući. Andrej je ionako ljut na mene, pa mi se ni ne javlja.

- Možda da se ti javiš njemu? - ponudi.

- Zašto bih? On je sve to nešto krivo posložio u svojoj glavi. Ljuti se bez razloga. Javiti će se kad se pohladi.

- Dakle, krivo je protumačio tvoj odnos sa Sebastianom?

- Mi nemamo odnos. - naglasim oštro. - To je bio samo trenutak moje slabosti. Da, lijep je, zgodan, i pametan, očito, ne bi bio toliko uspješan da nije. Ustvari, ništa se nije ni desilo između nas, osim par pogleda, igra riječima. Njemu je to svakodnevnica. Mene je izbezumilo, jer nisam bila u takvoj situaciji već... Nikad, u takvoj situaciji nikad. - otvaram dušu.

Ova fotelja u kojoj sam zavaljena je mjesto gdje se osjećam najjače na svijetu, a opet tako ranjivo. Dr. Müeller je žena koja zna o meni sve, doslovno sve. I zato mi je bilo potrebno da ovo izbacim iz sebe. A tko će me bolje saslušati od nje?

- Nemoj se sakrivati. Pusti neka sve ide svojim tokom. Vrijeme će najbolje pokazati da li vas put vodi zajedno kroz život ili ne. Jer kroz tvoju priču, shvatila sam da između vas frcaju iskrice. Obostrano.

- Ali ja ne želim ništa od njega. Ne treba mi muškarac u životu. Osim onih u obitelji.

- Možda ti je baš to potrebno. Previše se boriš sama. On je u dva dana izvukao tvoju stranu koju si mislila da više nemaš.

- Ako se ikad poželim vezati za nekoga, to sigurno neće biti on.

Nije odgovorila, okrenem glavu i vidim da mi se nježno i zagonetno smiješi.

**********************

Idući dan prihvaćam ponudu za odlazak na cugu sa društvom. I dan poslije. Da, moje društvo i njegovo društvo se spojilo. Nisam sigurna da mi to odgovara.

Čim se Sebastian pojavi, odlazim uz neku lošu izliku, ali ne prije nego razmijenimo par zanimljivih rečenica.

- Vidi, vidi tko nam se pridružio. - krenuo je čim me ugledao. - Dobro da nismo pozvali policiju i prijavili tvoj nestanak.

Nokautirala bih ga u mjestu da nema taj predivan osmjeh i glas koji mi napada sva čula.

- Ne brini, ne vrti se život oko tebe, pa se svi pojavimo kad se tebi digne. - kopam po torbi i tražim bilo što.

- Znaš da se pomalo i brinem. Desetak dana mi je dignut. Stalno. - znam da gleda u mene.

Podignem pogled, svi se smijulje.

- Jadan ti, to je stvarno ozbiljan problem, pogotovo za nekog u tvojim godinama. - ustajem polako.

- Znam ja lijek za to. - pogledom klizi po meni.

- Znam i ja. - nasmiješim mu se. - Hladan tuš. - i odem.

Šah-mat dečko. 2:1 za mene.

Sljedećeg dana dolazim zadnja. Nema više mjesta za stolom. Vrtim se kako bih pronašla slobodnu stolicu, dok Roberti dodajem torbu.