Maylin

7.

Neopisiva bol je jedino što mogu osjetiti,a mrak koji me okružje sve strašniji.Vrištim,ali moj glas ne dopire do vanjskog svijeta.Živi mrtvac.Glasovi se mješaju u mojoj glavi,plamen u kojem gori moja mama,zatim svađa s Tommyem i na kraju nesreća koja mi se dogodila.

Napokon čujem glasove za koje se nadam da nisu plod moje mašte ili bilo kakvog sjećanja.Molim se da je netko pokraj mene,molim se da me netko izvuče iz ove tame.Osjećam da ću brzo nestati s ovoga svijeta.Stojim na samom rubu,a otkucaji moga srca slabe.

''Ne brini Marie.'' šapat u mraku se začuje.Pokušavam odgovoriti,pokušavam otvoriti oči,ali mrak ostaje. ''Nećeš više patiti,tvoja bol će nestati.'' glas je bio miran i mekan,ali muški.

''Imat ćeš novi život.'' nakon toga,mrak je nestajao zajedno sa mnom.Umirem...

XXX P.O.V.

Prošlo je točno dva sata otkad su je doveli u našu sobu.Nije prestajala vrištati,stalno je se grčila i dobro sam znala da je njezina preobrazba započela.Postat će jedna od nas.

''Ne mogu više ovo slušati!'' Camilila hoda lijevo,desno držeći ruke na ušima.Ne shvaćam kako može biti tako okrutna,ova djevojka nije svojom voljom ovdje.

''Prestani! I ti si jednom prolazila kroz ovo.'' okrenem se prema njom i kruto je pogledam. ''I tebe je netko slušao kako vrištiš.'' 

''Slušaj balavice!'' trgne se i primi me za vrat. ''Imat ćeš priliku da se dokažeš na terenu,dotada malo više poštovanja prema starijima i moćnijima.'' ponosno doda i zatim me odgurne prema zidu.

''Da si tako moćna ne bi bila sa mnom u sobi.''  uzvratim joj,ali se zaustavi kad jedan od bijelih stražara otvori vrata. ''Želite li da vas prijavim?'' upita ukočeno,naginjući glavu prema desno mehanički.Naravno,pa on je obični glupi robot što on zna o patnji? Nema ni osjećaja.

''Ne.'' Camilila otrese i sjedne u kut.Bijeli stražar napokon ode i ja potrčim prema djevojci,jer su se napokon vidjele promjene.Nisu nam rekli njezino ime,a ovo je prvi put da su nekoga doveli u našu sobu i prvi put gledam kako se netko preobražava ispred mojih očiju.Njezina cijela lijeva noga je bila zgnječena,a tijelo u modricama.Na rukama sam mogla primjetiti da je bila priključena na infuzije i razne aparate.Sigurno su je doveli iz bolnice.Tko zna kakvu je nesreću imala.

''Njezina kosa.'' promrljam i primim pramen njezine svijetlo smeđe kose koji je polako nestajao.Kosa joj je poprimila potpuno crnu boju.

''Pff crna,odvratno.'' Camila je kratko pogleda i zatim se okrene.Tijekom preobrazbe kosa poprimi potpuno drugu boju,ali to su obično vedrije boje koje upadaju u oči kad ih vidiš.Moja je bila potpuno ljubičasta,a Camilila je imala bijelu poput snijega.Imala sam osjećaj da dolazi k sebi,jer su joj se oči neprestano otvarale,a cijelo tijelo treslo.Prizor je bio strašan i definitivno se nisam nadala da ću ja gledati to.

''Ahhhh!!'' odmaknem se u strahu zbog njezinog vriska.Sada su joj oči bile potpuno otvorene.Dolazi k sebi.

''Smiri se.'' primim je za ruku,jer dobro znam da joj treba pomoć i koliko je zapravo bolno prolaziti kroz preobrazbu,ne želim se ni prisjećati te boli.

''Što se događa?'' poput malog dijeteta me pogleda u oči,ne shvaćajući što je s njom? Gdje se nalazi? Tko sam ja? Točno znam koja će pitanja postaviti.Svi smo se pitali isto.

''Sve će biti dobro,nećeš više biti u bolovima samo izdrži.Molim te.'' procijedim i iskreno se nadam da će izaći živa.

''Izgleda tako jadno da nema šanse da ostane živa.''

''Camilila začepi!'' mrzila sam njezino ponašanje i njezinu oholost prema drugima.Postoji mogućnost da ne prođe kroz preobrazbu,jer mnogi ne mogu izdržati cijeli taj proces i za njih nema spasa.

''Moja noga.'' brzo pogledam njezinu nogu i istrgnem cijelu tkaninu.Kosti su se micale,vraćale su se na svoje mjesto.Njezina lijeva noga više nije bila zgnječena sada je potpuno obnovljena.

''Uspjet ćeš,ostani ovdje.Gledaj u mene.'' primim je za glavu i prisilim je da gleda u moje oči.Ako izdrži još malo,preživjet će,neću dopustiti da umre.Modrice su polako nestajale,a rupice na rukama gdje su bile igle su se zatvarale.Postoji još završna faza nakon promjene kose i obnavljanje tijela.Njezino srce treba prestati kucati.To je završna faza i onda će biti svijesna što znači 'živi mrtvac'.

Prislonim svoju ruku na mjesto gdje je se nalazilo njezino srce.Otkucaji su bili slabi,gotovo su nestajali.''Možeš ti to.'' kažem i njezino srce odjekne zadnji put. ''Dobrodošla.'' naglo izdahne i zatim zatvori oči.Uspjela je.Sada će biti dio naših života,a mi njezinog.

''Tko bi rekao,ipak je preživjela.'' Camilila dobaci i zagleda se u njezino tijelo. ''Ona je hrabra.'' ustanem i odmaknem je dlaeko od nje.''Ne trebaš se ponašati tako zaštitnički prema njoj.'' zlobno se nasmješi i nastavi hodati. ''Izgleda slabo,iako je njezina preobrzba završila.'' baci komentar na njezino tijelo. ''Imat će vremena da prođe kroz sve postpuke i kladim se da ćeš požaliti zbog ovoga što si rekla.''

''Jedva čekam.'' prekriži ruke i nastane tišina.Mrzim ovu tišinu.Zašto je se ovo nama dogodilo?

Vrata se opet otvore i bijeli stražar uđe s još dvojicom.''Gdje je vodite?!'' pokušavam je istrgnuti iz njihovih ruku,ali uzalud.Mogli su me domah ubiti. ''Pokazali smo svoju milost.'' odvrati robotskim glasom i zatim odvuku njezino tijelo iz sobe.

''Sjećaš se bijele sobe?'' Camila pogleda u mene. ''Tamo si se i ti probudila,kao i svi ostali.'' prisjetim se jakog svijetla i svega što mi je bilo nepoznato.''Vratit će je ovdje,nakon što provjere da je sve u redu s njom.'' ne znam zašto je se odjednom smirila izgledalo je kao da me tiješi.Žao mi je svake osobe koja je došla ovdje...

-------------------------------------------

Ovaj nastavak je kraći od ostalih,ali nadam se da ste uživali :) Ostavite komentar na ovaj nastavak punooo bi mi značilo :) Sviđa li vam se kako ide priča? Prihvaćam svako mišljenje.Hvala svima koji čitaju i koji me podržavaju,zanemarite greške ;)