Maylin

33.

Razočarano gledam u gospodara i ostale.Makar na kratko,pomislila sam da ću uspijeti vidjeti svoju obitelj,barem kroz prozor,sjenu bilo šta,ali možda bih se baš zbog toga osjećala tužnije.

''Idemo.'' Dorian mi šapne i lagano me povuče za ruku.Posmatram njegovu veliku ruku,kako drži moju sitnu i puno nježniju.Imala sam čudan osjećaj,ali ju je ubrzo spustio kad smo se poredali u red za portal.

(...)

Još jednom osjetim onaj isti val hladnoće,ali ovaj put se nisam iznenadila,nadam se da mi ovo neće biti i zadnji put.Još ne znam što će nam gospodar reći,valjda nismo upropastili misiju.

Nalazili smo se opet na velikoj livadi i primjetila sam poznata lica,dok su se lovci gurali između nas noseći na nosilima mnoštvo djece koja će za par sati postati oružja.Hiyoko će opet imati posla,stvarno treba imati strpljena za svaku osobu koja se pita gdje je? Što mu je se dogodilo?Zašto je tu? I mnoštvo drugih pitanja koje sam se i ja pitala.

Iscrpljeno sjednem na kamen ne obazirući se na ostale,čak se ni oni nisu micali,već su slijedli moj postupak.Gospodari su bili na okupu malo udaljeni od nas,žustro raspravljajući o nečemu što mi se neda slušati.Otvorim oči kada osjetim hladan pogled pun prezira na sebi.Točno sam znala kome te oči pripadaju.Linda.Prokletnica je sigurno bila s nama na misiji,poklonila mi je osmijeh mržnje i kao da mi je željela reći da ovo nije kraj,spremala je nešto.No ovaj put se nisam dala prestrašiti,na neki način sam joj zahvalna,jer je mene,svog neprijatelja pretvorila u još jače smrtno oružje i ja pripremam osvetu samo za nju.

''Lijepo te gleda.'' Dorian reče s malim osmijehom,pa sjedne do mene.

''Primjetio si?'' upitno ga pogledam i nastavim gledati ispred sebe.Odavde nisam mogla vidjeti zgradu i glupe robote,samo čudna šuma i prošarano nebo.

''Naravno,nije samo tebe gledala.'' Nastavi i dalje gledajući u mene.Otkad je on postao ljubazan?Očekivala sam da će podići svoj ego i pričati o tome kako je on bio u pravu cijelo vrijeme.

''Hajde,navali.'' Kažem i raširim svoje oči.

''Navali?Na tebe?'' nasmješi se onako frajerski. ''Nisam na to mislila.'' Skrenem pogled zbog nelagode.Ma daj Marie otkad si ti ovakva? To je samo glupi Dorian.

''Mislim na tvoje prodike.'' Procijedim tiho. ''Nema potrebe za tim.'' Doda ''Nisi ti kriva,ja sam.''

''Nemoj glumiti dobricu,ne poznajem te takvog uljudnog.'' Zastanem na kraju. ''Uljudna kažeš.'' Nasloni se rukama iza leđa. ''Ne poznaješ me u tome je stvar.'' Uputi me,pa mogo bi se reći pomalo tužan pogled i zatim se uozbilji.

''Nisam ja kriva zbog toga.'' Kažem pomalo iznerivrano.

''Ma zašto bi ti bila kriva?'' ironično dobaci i ako ovako nastavi mogli bi se opet posvađati.

''Ne želim se svađati Dorian.''

''Daniel.'' Posrpdno se javi.

''To ti ime uopće ne stoji.'' Nasmješim se i opet se opustim.

''A tebi tvoje baš paše.Maylin.'' ne znam je li ovo bio sarkazam ili obična pohvala.

''U svakom slučaju Marie je ljepše.'' Ozbiljno? Stvarno,da mi je netko rekao prije tjedan dana da ću s njim voditi normalan razgovor,rekla bi mu da je lud.

''Vas dvoje.'' Trgnem se kad ugledam gospodara ispred sebe.Odmah se ustanemo,jer bi bilo glupo gledati ga kao tele u šarena vrata.

''Nešto se dogodilo?'' Dorian me preduhitri,jer je očito primjetio zabrinuti izraz kod gospodara.

''Zapravo je,nemam vremena za priču.'' Ništa čudno,ovdje nitko nema vremena.

(...)

Ubrzanim korakom idemo prema zgradi,odnosno našem domu i već putem sam mogla osjetiti neku nervozu u zraku i napetost u mišićima.Gospodar je izgledao nekako ukočeno,stalno je mjenjao svoj izraz lica u nedifinirani oblik.Kratko stanemo na glupu analizu od strane robota i zatim stupimo u zgradu.Zaustavim se u bijelom prozračnom hodniku,pokraj tablice za evidenciju.Prema onome što sam čula,čim oružje umre,odnosno kada bude uništeno njegovo ime postane prozirno na tabli.Brzim pogledom prođem preko liste i primjetim da od nas 50 i više samo su dva imena prekrižena.Jedna djevojka i muškarac iz istog tima.Što ako su i njih zadesili Scrožderi kao i mene i Doriana,a oni nisu imali tu sreću kao i mi? Ne mogu o tome razmišljati,osim što sam osjetila nekakvu tugu i kao da me je nešto stezalo u grlu.

''Maylin?'' poskočim na gospodarev sada ozbiljan i prodoran glas.

''Oprostite.'' Izjavim,pa im se pridružim.Očito smo išli do labaratorija u kojem je Hiyoko trebala obavljati poslove u vezi djece koja su došla,no kroz staklo sam mogla vidjeti da je bila sama i u ruci je držala nešto što iz daleka nisam mogla vidjeti.

Gospodar prvi uđe,žurnim korakom prema njoj.Oslovio ju je samo sa Hiyoko,a ona također s njegovim imenom,ništa službeno,čak su izgledali nekako prisno?Ili je ovo normalno?

''Razbili su samo prozor.'' Hiyoko kratko objasni,pa usmjerim pogled prema prozoru koji nije bio u cijelosti razbijen,ali staklo nije bilo maknuto.U ruci je držala strijelu napravljenu od drveta,a n vrhu bodlje se nalazila mrljica krvi?Krv? Što bi to trebalo značiti? Mi oružja nemamo krv,samo kristalnu tekućinu,je li moguće da je ovo ljudska krv?

''To su sigurno oni,nema sumnje.'' Gospodar pomno promatra strijelu.Nisam znala o čemu pričaju i tko su to zapravo 'oni'? Pogledam u Doriana koji je izgarao od znatiželje kao i ja.

''Osim toga dobila sam i ovu poruku.'' Hiyoko se uozbilji još više i iz svoje bijele kute izvadi mali papirić.Bilo bi krajnje nepristojno od mene da sam otišla i zavirila,pa sam morala biti strpljiva sigurna sam da će nam gospodar sve objasniti,na kraju krajeva ne bi nas samo tako doveo ovdje.

''Misle da smo mi ubili njihova poglavara.'' Gospodar se namršti i odmah zgužva papir.Poglavara?Kojeg poglavara dovraga?Zar postoji nešto veće od gospodara u ovoj zemlji?

''Što ćemo učiniti?'' Hiyoko ga zabirnuto pogleda,a nas kao da nije bilo u ovoj prostoriji.

''Razmislit ću,ti sada imaš važnijeg posla.'' Mislio je na djecu koju smo pokupili iz New Yorka,barem mi je nešto jasno iz ovo zbunjenog konteksta.

''Drago mi je da ste dobro.'' Hiyoko me milo pogleda,pa zatim Doruiana.Kimnem glavom bez riječi i izđem za gospodarom.

Vrijeme je za pitanja,dovoljno dugo sam čekala.

Nastavak je tu J Nadam se da vam se sviđa i sigurno se pitate o čemu su razgovarali i tko je zapravo poslao tu strijelu? Što vi mislite? Molim vas ostavite komentar i hvala curama koje su ostavile na prošli nastavak puno mi znači,jer evo nekada stvarno gubim volju da pišem ovu priču,jer nema svrhe ako nema zainteresiranih,zato vas lijepo molim što god napisali dobro je J Hvala svima još jednom i uživajte mi u ostatku dana ;)