Maylin

42.

Dorian's P.O.V. (ajde nismo odavno xd)

Vrisak.

Još jedan.

''Marie!'' potrčim kroz stražnja vrata,zanemarujući glupe lovce koji su me pokušali zaustaviti.Miris paljevine i odvratne sluzi je dopro do mojih nosnica.Srcožderi.

Krenem prema uskoj ulici i već sam tamo u jednom skoku,prizor koji me je dočekao nikada neće nestati iz moje glava.

Uplakana Marie,slomljena nad tijelom ili bolje rečeno ono što je ostalo od Roxy...

''Marie.'' brzo je povučem u zagrljaj,dok ona neprestano vrišti parajući svoje lice sa rukama. 

''Nisam stigla na vrijeme! Mrtva je!'' odgurne me punom snagom prema zidu gdje su stajala mrtva tijela Srcoždera.Ne mogu ni zamisliti kako se sada osjeća.Roxy nisam poznavao tako dobro,kao ona,ali nam je pomogla bezbroj puta i nij e zaslužila ovako umrijeti.

''Nisi ti kriva.'' približim joj se polako,pokušajući je utješiti iako sam bio grozna u tome.

''Trebala sam znati! Rekla sam da ću biti pažljivija.'' vrisne još jednom i tada ugledam gospodara kako žurno izlazi s lovcima.Prema njegovom pogledu već je shvatio što se dogodilo.Mogao sam osjetiti nekakvu bol kroz njegove oči,ali jedan od lovaca je vadio meni već dobro poznatu iglu.

''Kamo si ti krenuo?'' šakom zgrabim iglu i zdrobim je u sekundi. ''Sada nije vrijeme sa suosjećanje,naša misija je jasna,ako ne želiš posljedice makni se.'' odvrati poput nekog praznoglavog robota.Kunem se da sam mu mislio zdrobiti bradatu glavu i poslati u pakao.

''Ne možete nas samo tako uspavati kada vama to odgovara! Zar ne vidite da joj je umrla prijateljica!'' stanem ispred nje i siguran sam da nije ništa čula,njen pogled je bio fokusiran samo na Roxy.

''Daniel ima pravo,spusti tu iglu.'' gospodar naredi,dok je se lovac predomišljao. ''Rekao sam spusti tu iglu!'' ovaj put ju gospodar slomi,a lovci nestanu iza ugla.Pogled vratim opet na Marie i ovo je bilo previše za mene.Prvi put sam je vidio ovako slomljenu,kao da nas svijet nije dovoljno osudio još je se i ovo dogodilo.

''Marie.'' gospodar ćućne pored nje oslovljavajući je sa njezinim pravim imenom,a to nije učinio još otkad su je prozvali Maylin.

''Roxy je se borila i ti to znaš.'' započne tiho ''Nije zaslužila ovako umrijeti,ali ćemo je osvetiti to ti obećajem.'' ona šutke razgorači oči i uhvati ga za ruku. ''Nećemo je ostaviti ovdje.''

''Pobrinut ću se da njezino tijelo bude pokopano u Fiori.'' odgovori i pogledom mi pokaže da joj pomognem da ustane.Lagano ju uhvatim za jednu ruku,pa drugu.Nije se odupirala kao maloprije,a da je to opet učinila ne bih je krivio.Nikada.

(...)

Vijest o Roxyinoj smrti se brzo pročula u roku jednog dana.Za mnoge je možda bila samo sluškinja ili još gore oružje koje nije znalo obraniti svoga gospodara,ali mnogi nisu znali koliko je ona zapravo bila posebna.Imala je dar da pomogne bilo kome tko je trebao pomoć.Camilia je bila srhvana i cijeli dan je bila pod nadzorom Hiyoko.Marie je se tijelom držala dobro,ali u sebi je vrištala.

''Nisi ništa jela.'' stanem na vratima njezine sobe gledajući u tanjur pun hrane kojeg sam donio još jutros.

''Nisma gladna.'' odvrati hladno i orkene se prema prozoru.

''Moraš jesti,barem malo.'' uzmem zdjelicu i sjednem do nje.

''Doriane ne želim jesti i ne želim razgovarati.'' zaškripi,pa izdahnem.Ovo će biti teško.Podignem glavu i primjetim kako joj se ruke tresu.Izgledala je bolesno,bolesno kao čovjek,a oružja nikada nisu bolesna.