Maylin

18.

Dorian i ja smo kasnili za drugim oružjima i nismo prošli kroz sve pripreme kao i oni zbog svega što nam je se dogodilo,pa smo se pomalo upoznavali sa zgradom i procesima koje ćemo morati proći odnosno vježbe za početnike.

''Vas dvoje ste u nevolji otkad ste došli.'' reče Hiyoko dok pregledava cijelo moje tijelo radi sigurnosti.Redovno je pregledavala i Doriana koji je se zatvorio u sebe i odbijao je pričati.Mislila sam da ću ja biti ta koja će se duriti ostatak života,ali on je imao mračan pogled,ali opet nekako tužan i tajanstven.

''Danas dobivate nova imena zar ne?'' uputi nam široki osmijeh otvarajući nam vrata od labaratorija.Sva ostala oružja već imaju nova imena,ne sviđa mi se ta ideja da ću morati zaboraviti na svoje pravo ime...Ne želim.

''Što ti misliš Doriane?'' Hiyoko ga zaustavi gledajući ga u oči.

''Koga briga.'' odvrati srdito i uputi se prema našoj sobi.

''Bit će on dobro.'' Hiyoko primjeti moj zabrinuti pogled. ''Nadam se.'' tiho promrljam i krenem za njim.

(...)

''Sredio sam sve papire.'' Arron nas uputi u sobu gdje smo redovno razgovarali i nekako smo se zbližili pogotovo otkad nam je rekao pravu svrhu oružja.Mala djevojčica mu je neprestano bila za petama i čini mi se da je samo s njim razgovarala,mada je i to dobro s obzirom da nije pričala otkad je došla ovdje.

''Ovo su vaša nova imena i podaci o vama.'' reče i pruži svakome po papir.Brzo uzmem svoj i prije nego što pročitam ime,primjetim da su stali sve do opisa vanjskog izgleda,moje visine,boje kose,pa čak datum rođenja.Valjda su taj podatak uzeli iz bolnice kad su me doveli ovdje.Duboko udahnem i pogledam svoju sliku na papiru.I  dalje mi je bilo čudno gledati sebe,potpuno sam drugačija i teško mi je.Napokon krenem pročitati svoje ime.

''Maylin.'' kažem zbunjeno i pogledam u Arrona koji je imao zadovoljan osmijeh. ''Mislim da ti pristaje to ime.'' zapravo je bilo jako čudno,no ovdje su neka imena zaista bila čudna. ''Daniel.'' Dorian se namršti kad izusti svoje ime.Njegove ime je zvučalo posve normalno,ako ga usporedimo s mojim. 

''Ovo je Tyra.'' Arron pokaže na djevojčicu koja je napokon dobila ime,iako nisam znala koje joj je pravo. 

''Odsada,pa nadalje se odazivate na ta imena,jasno?'' podigne jednu obrvu,pa kimnem glavom. ''Tyra je bila na nekoliko vježba,tako da vi danas idete van.''

''Vani? Izvan zgrade?'' upitam,pomalo veselim tonom,jer će mi dobro doći malo osvježenja od ove tmurne zgrade.

''Upoznat ćemo vas sa šumom u kojoj se održava redovna vježba oružja,naravno tu su početnici,ali mislim da će te sustići njihove vještine.'' reče,pa nam otvori vrata.

(...)

Napokon stupim čvrstim korakom na travnatu površinu.Nebo je bilo svijetlo ljubičaste boje,a k tome u zraku je bilo mnoštvo ptica raznih boja koje su se glasale lijepim tonovima.Mogla sam osjetiti svaki miris i osijećala sam se poput malog dijeteta dok sam pokušala odgonetnuti na što me podjseća taj miris.Bilo je tako drugačije od New Yorka,a kako i ne bi bilo.Ovdje nije bilo ogromnih zgrada,niti buke,smrdljevih guma,da ne kažem otpada i pijandura.Bilo je spokojno i ugodno.

''Zanemarite poglede od drugih oružja,pogotovo ovih starijih dobro su upoznati sa sisteom oružja koja imaju crnu kosu.'' iako je to rekao,čak ni ja nisam znala po čemu smo drugačiji od njih i zašto nas toliko preziru.Od zabranjenog postupka nisam osjetila nikakve značajnije promjene i mislim da je Hiyoko pretjerivala u svemu tome.Hodala sam iza Doriana ili bolje rečeno Daniela,trebam  ga tako zvati i namjeravam to učiniti.Nije ništa govorio,samo je promatrao okolinu i upijao sve što je vidio.Njegova crna kosa je stršila u zraku,a vilica mu je bila čvrsta i zategnuta kad god bi pogledao desno.Izgledao je puno zrelije nego prije.Možda sam ja izgledala dosta slabašno pored njega,ali sam samo željela pričati s njim,jer je on jedini koji se nalazi u istoj poziciji kao i ja.

Približili smo se velikoj čistini i primjetila sam dosta stolova uzduž cijele livade.Na stolovima je se nalazila hrana i piće,a iza njih su radili ona oružja koja nisu izabrana od strane gospodara,bilo mi je neugodno i krivo zbog toga.

''Ovdje dolaze oružja nakon treninga,da povrate snagu.'' Arron objašnjava dok prolazimo pokraj stolova,dok oni pognute glave izražavaju poštovanje prema gospodaru,odnosno Arronu.

Na kraju ugledam dobro poznatu ljubičastu kosu.

''Roxy.'' zazovem,no netko me povuče za ruku.''Mislim da ti je dobro jasno da ne smiješ razgovarati s njima u javnosti...Maylin.'' pomakne pramen svoje crne kose u stranu i dalje gledajući me u oči. ''Otkad se ti brineš za mene...Daniele.'' odvratim mu istom mjerom i primjetim da je se namrštio kad sam mu se obratila s njegovim novim imenom,ali on je isto to učinio i s mojim.''Osim toga ona i Camilia su nam spasile život,trebaš biti zahvalan.''

''Svi su oni krivi i ne namjeravam se nikome zahvaljivati.Zar postoji budala koja će se zahvaliti što su nas pretvorili u ovo?'' pogled mržnje je bio i previše očit,kao da nisam razgovarala s istom osobom.

''Prestanite,oboje.'' Arron nas trgne iz male svađe,jer smo i tako privlačili dosta pogleda. ''Ponašajte se odgovornije.'' kaže strogo i prisjetim se da me je tako i tata korio kad sam slagala da sam izgubila ključeve od labaratorija.Arron mi nakon one priče nije dao torbu koju sam imala nakon nesreće,no ako treba sama ću je uzeti,kladim se da ju je sakrio negdje u svojoj sobi.

Prođem pokraj stola iza kojeg su stajale Roxy i Camilia.''Hvala vam.'' kažem dok mrdam usta ne puštajući glas.Uputile su mi mali osmijeh,a Daniel je odjednom prešao na lijevu stranu i tako zaklonio moj pogled. ''Kretenu.'' promrljam i krenem dalje.

(...)

''Dobrodošli na vaš prvi trening.'' dočeka nas muškarac u 20-ima visok,dobre građe čak je bio nabildan malo previše,no cijeli taj izgled se uklapao s njegovom svijetlo plavom kosom. 

''Ovo je Zen,on je zadužen za vaše trenige i vodit će vas kroz svaki korak,možete mu vjerovati.'' Arron reče dok čeka da se prestavimo.

''Maylin i Daniel.'' uzme naše papire i odmjeri nas od glave do pete.Okrenuo se prema Arronu i započeli su tiho pričati.Izgleda da su svi znali da smo prošli kroz zabranjeni postupak.Čula sam kako Zen govori da su neke pridošlice prestrašene i da možda neće htjeti trenirati s nama u običnom obračunu snage. ''Tražim od tebe da ih treniraš posebno.'' reče Arron. ''Kako misliš?'' Zen upita.

''Mogu trenirati međusobno,jer što se tiče snage nisu opasni jedon za drugo.Sve dok ne nauče kontrolirati tu svoju snagu,ne namjeravam ih pustiti da treniraju s drugim oružjima.'' Arron dovrši,pa se Zen složi s tim uvjetom.

''Kladim se da ste dosta čvrsti,ali trebat će vam puno vremena da srušite mene.'' nasmješi se vragolasto,a Arron kimne glavom s osmijehom. ''Na neko vrijeme će te biti sa mnom,primremit ću im sobe u posebnom odjelu.'' reče,pa  krenemo za njim.Arron je stajao na ulazu šume,sve dok nismo sskrenuli u durgom smjeru.

-------------------------------------------------------------

Oprostite što ste trebali čekati :) Nadam se da vam je se nastavak svidio,komentirajte,vote puno mi znači <3 Hvala svima koji čitaju :)