Maylin

17.

Marie's P.O.V.

''Marie,čuješ li me?'' mekani glas me doziva,dok polako otvaram oči.Hiyoko.Uspijem se nasmješiti nekako,ali bolno.Osjećam se kao da me je vlag pregazio. ''Reagira normalno.'' reče prigušenim glasom i zatim ugledam gospodara Arrona s desne strane.Izgledao je radije ponosno nego razočarano,iako ni sama ne shvaćam što se točno dogodilo. ''Ti si vraški borac Marie,drago mi je što sam te izabrao.'' reče,pa u grču se uspravim i osovim na svoje noge.Nosila sam bijelu kutu koja je prekrivala moje golo tijelo,a na dugu kosu sam se morala naviknuti.

''Hvala vam.'' promucam,jer nisam mogla ni na koji drugi način zahvaliti im što su me spasili. ''Zahvali Roxy i Camiliji'' Hiyoko reče i sjetim se kako je Roxy utrčala u labaratorij,a tko zna što je još učinila za mene. ''Gdje je Dorian?'' brzo pogledom prijeđem preko sobe nadajući se da je i on tu. ''Nemojte mi reći.'' pomislim na najgore,što ako je on zaista mrtav,uništen...

''Smiri se,Dorian se još nije probudio.'' Arron me natjera da sjednem na stolicu kako bi se opustila. ''Osijećaš li ikakve promjene?'' Hiyoko postavi ozbiljno pitanje pomno promatrajući cijelo moje tijelo. ''Ne...Samo umor u mišićima.'' kažem i pogledam u gospodara. ''Slušaj Marie '' reče on ''Linda je izvršila zabranjeni postupak na vama,uzela je veliku dozu tekućine koja ubrzava proces rada svakog oružja.'' sjetim se kako je Linda s velikom mržnjom u očima rekla kako će nas predozirati i da će nas tako uništiti. ''Ti i Dorian bi trebali biti iznimno snažni,ali mi ne znamo koliko...Ne znamo hoće te li biti u stanju kontrolirati tu snagu.''

''Ali vi ste prekinuli taj proces zar ne?'' upitam pokušavajući shvatiti o čemu govori. ''Roxy i Camilia su stigle u zadnji čas i isključile sve uređaje,ali to će ti one detaljnije ispričati.'' ustade i zatim mi se približi. ''Vi već sada posjedujete zabranjenu tekućinu unatoč što je postupak zaustavljen,inače bi izgorili živi.'' stisnem zube,jer bol koju sam tamo osijetila,je bol koju nikada više ne želim osjetiti. 

''Arron dopusti mi.'' Hiyoko mahne svojom dugom narančastom kosom i uzme običnu staklenu času sa bijelog stola. ''''Marie,možeš li pridržati ovu čašu?'' upita me i zatim pruži čašu prema meni. ''Naravno.'' kimnem potpuno zbunjeno i uzmem čašu.U trenutku kad su samo vrhovi prstiju dodirnuli staklo,čaša se razbila u komadiće.U šoku raširim oči i odmaknem se. ''Kao što sam i mislila.'' ćućne kako bi pokupila staklo.Počela sam se nekontrolirano tresti,gledajući u svoje ruke,dok se krv slijevala niz moje prste. ''U redju je Marie.'' Arron me čvrsto primi za ruke tjerajući me da ga gledam u oči. ''Ti to možeš kontrolirati.'' osjetim kako mi se suze skupljaju. ''Ja sam čudovište.'' vrisnem i trgnem se iz njegovog stiska.Kao da nije bilo dovoljno što se nalazim u nekakvom nepoznatom svijetu,još se i ovo moralo dogoditi.Svaku stvar koju dodirnem...Mahnem glavom gurajući sve pored sebe.

(...)

''Odbija izaći iz sobe.'' čujem gospodara kako razgovara s Hiyoko ispred sobe u kojoj smo spavale ja i mala djevojčica.Prošlo je tri dana od incidenta kad sam saznala da posjedujem ogromnu moć koja me uništava iznutra.Nikada nisam željela ovo,nisam željela biti čudovište kad ni sama ne znam koja je moja svrha kao oružje.Još nisam ni saznala zašto smo mi uopće u ovom svijetu,moramo nekako služiti?Ako govore da su nas spasili na taj način da su nam dali novu priliku onda mora postojati nekakvo objašnjenje za sve ovo.Dorian se probudio dan poslije i imao je sličnu reakciju kao i moju kad je saznao što su nam učinili.Povukao se u sebe i odbija razgovarati s bilo kim,poput mene...Ovo će nas uništiti do kraja.Sad stvarno nemamo izlaza iz ovog pakla.

Mržnja i osveta je rasla u meni svakim danom.Željela sam uništiti Lindu i njezine sluge.Ona je kriva za sve! 

''Marie?'' ugledam Arrona na vratima sobe.U ruci je držao meni dobro poznatu školsku torbu. ''Odakle ti to?!''  u roku pola sekunde stanem ispred njega jednog rukom držeći torbu,dok je on sa svojom rukom odbija predati mi je u ruke. ''Ovo su tvoje stvari koje si imala kada ti  se nesreća dogodila.'' dobro sam to znala.Tu sam torbu nosila na leđima kada sam se posvađala sa Tommyem.U njoj su se nalazili mamini papiri i nekakva kutija koju sam zgrabila u zadnji čas. ''Daj mi to.'' kažem kroz stisnute zube gnjevno. ''Ne budi bahata.'' odgurne me u stranu što dalje od torbe.Ponašala sam se poput divlje životinje.Nisam mogla prepoznati samu sebe.Imala sam nagon da razderem sve oko mene i to me je plašilo.Svakim danom taj bijes se skupljao u meni i bilo je sve teže kontrolirati ga.

''Ja sam ti gospodar i moraš me slušati!'' to je bilo prvi put da je podigao glas na mene. ''Nisam ja ničiji pas!'' zarežim na njega i primjetim da se djevojčica u strahu skupila u kut svoga kreveta.Sklopim oči čvrsto zbijajući svoje prste. ''Želim ti pomoći Marie!'' okrenem lice u drugu stranu.K vragu želiš! željela sam to reći,ali nisam mogla. ''Vidiš li u što se pretvaraš,zar stvarno želiš postati čudoviše.'' naglasi zadnju riječ i to me je još više uznemirilo. ''A kome mogu zahvaliti na tome? Ja nisam željela biti prokleto oružje o kojem brbljate,nisam željela biti ničiji rob! Zašto me jednostavno niste ostavili u prokletoj bolnici da umrem!'' lupim šakom u zid i odmah nastane udubljenje tako da sam kroz tu rupetinu mogla vidjeti Doriana kako zatajno gleda u mene. ''Zato što je tebi i svima ovdje suđeno da budete ovdje.'' reče potpuno izbjegavajući odgovor koji sam dražila.

''Prestani pričati gluposti i reci mi čemu mi uopće služimo?!'' svoje ubrzano disanje smirim i sjednem na krevet spuštene glave. 

''New York,a i ostali gradovi su u opasnosti...'' trgnem se kad začujem ime svoga grada.Napokon sam čula nešto što mi je bilo poznato.Dom.

''Zemlja Fiora postoji stoljećima sakrivena od ljudskih očiju.Tijekom stoljeća jedan od gospodara je otkrio način kako da dođe do planete Zemlje,jer je bio zaljubljen u svijet nepoznatoga.Kriomice je odlazio tamo i promatrao ljude,bio je fasciniran njihovim razmišljanjima i načinu života.Po izgledu se nije nimalo razlikovao od njih,ali moć oružja kao i gospodara je bila ogromna suprotnost na sprem ljudima.'' duboko udahne i nastavi pričati. ''Što je vrijeme više prolazilo to je on više vremena provodio na zemlji nego ovdje u Fiori.Zaljubio se u ženu predivnog iizgleda i iznimno inteligente osobnosti,ali...'' odjednom se namršti i u tretnuku sam mislila da će prestati pričati,ali je ipak nastavio. ''Djevojka se razboljela,a on nije znao kako joj pomoći.Mi nikada nismo bolesni i to nam je potpuno nepoznato.Bio je očajan.Vratio se u Fioru kako bi pronašao riješenje za njezinu bolest.Nakon nekoliko dana muke i straha otkrio je lijek koji je promjenio cijelu sudbinu ljudi.Ta dijevojka je preživjela,ali pod veliku cijenu.'' zbrajala sam dva i dva. ''Ona je bila prvo oružje čija je krv pretvorena u kristale.Gospodar ju je spasio i obećao joj svu ljubav,a zauzvrat su potajno spašavali ljude koji su umirali pod nesretnim okolnostima baš poput tebe.'' pogleda me s nekakvom tugom u očima. ''Tako su nastala prva oružja,a broj se povećavao svakim danom,pa je se morao uvesti nekakav red.Gospodari su bili na vrhu,a oružja stepenicu ispod njih.Zbog snage koju su oružja imala dobro su služila u obrani zemlje Fiore,ali su vječno ostali dužni planeti Zemlji.'' pročisti grlo,pa nastavi ''Dijevojka nikada nije zaboravila svoj grad i ljude koje je ostavila iza sebe zbog ljubavi i žrtve koju  je učinila,ali bilo je tu i uljeza.Čudovišta koja žive u najmračnijim šumama Fiore su usipjele proći kroz portal i tako su došli do planete Zemlje,a što je najgore to se dogodilo nedavno.Točnije prije 3 mjeseca.'' raširim oči u šoku. ''Kako to mislite?''

''Ljudi u New Yorku su nestajali ne samo našom zaslugom,jer je nama cilj spasiti ih.Zavoljeli smo Zemlju poput vlastitog doma i obvezali se biti im viječni čuvari baš poput tog gospodara,ali čudovišta iz mračne šume su uživali na poseban način.'' zastanem čekajući najgoru vijest. ''Uzimali su ljudima nešto najdragocjenije što su imali.Nešto što je tebi prestalo raditi i time si prestala biti čovijek.''

''Srce.'' završim umijesto njega.

''Točno.Hranili su se njihovim srcima,a tijela su bacali u prljave jame zajedno sa smećem.Tisuće ljudi je tako nestalo,a mi zato spašavamo ljude prije nego što ih čudovišta pronađu u bolnicama.Pripremamo ih za osvetu,da obrane svoj grad od njih.'' cijelo vrijeme sam mislila da izvlače neku korist od nas,ali oni su nam samo željeli pomoći. ''Siguran sam da ne želiš vidjeti svoju obitelj na dnu jame bez srca potpuno uništene zar ne?'' u glavi mi se pojavi slika Amber rastrgane sa velikom rupom u kojem se nalazilo njeno malo srce. ''Ne!'' vrisnem,pa me on čvrsto zagli. ''Puno još toga trebaš zasnati,ali ovo je tek početak.''

---------------------------------------------------------------

Hej !! Nadam se da vam je sada puno toga jasnije,a i ako ima nešto što nije jasno saznat će te u sljedećim nastavcima naravno.Puno bi mi značilo kada bi komentirali ovaj nastavak,znam da to stalno govorim,ali cijenim to :) Hvala svima koji čitaju ovu priču i ostavljaju vote,uživajte u ostatku dana ;)