Maylin

21.

Strah da ću zaboraviti ljude koje volim,da se neću moći vratiti tamo gdje pripadam,a gdje zapravo pripadam? Zar ću se ikada moći vratiti u New York? Nitko me neće prihvatiti kao čudovište...

''Samo se smiri Daniele ovo je bilo za vaše dobro.'' čujem kako se Hiyoko raspravlja s Dorianom,on joj sigurno neće lako oprostiti što nas je uspavala kako bi spriječila naš odlazak.

''Odlično je se probuditi uz galamu.'' kažem sarkastičnim tonom uspravljajući se na tvrdom ležaju.

''Oprosti Maylin.'' reče pomalo tužno dodavajući mi čašu vode. ''Ne volim kad me tako zoveš.'' 

''Sad je to tvoje ime i tako te svi moraju zvati.'' odvrati pomalo strogo  dok veže svoju dugu narančastu kosu u rep.Pogledam u Doriana koji je izgledao više nego zamišljeno,činilo se kao da su mu oči poprimile drugu boju.

''Arron vas želi zaštiti shvatite to.Vi ne znate ništa o Srcožderima i koliko su oni zapravo jaki.Istina vi ste prošli kroz zabranjeni postupak i sigurno ćete bit jači od ostalih,ali nemate nikakvu vještinu.'' završi rečenicu pa sjedne za stolom tipkajući nešto na računalu koji je imao samo prozirni zaslon,a tipkovnica nije bila opipljiva već prozirna.

Prozori nisu bili zamračeni,pa sam mogla vidjeti kako se ostala oružja kreću kroz duge bijele hodnike.Sva ta oružja koja su do neki dan bila prestrašena sada su izgledala potpuno smireno i nekako hrabro.Ja sam i dalje prestrašena,zašto ne mogu prihvatiti ovaj svijet poput njih? Ili su samo dobri glumci.Kada ugledam ljubičastu kosu odamh se nasmješim,jer sam joj sada mogla osobno zahvaliti.Naravno i Camiliji.

''Kamo ćeš?'' Hiyoko se trzne,no ja sam već izašla u hodnik i brzo povukla u stranu ovu dvojku.

''Marie?!'' Roxy vikne,pa me brzo zagrli.Nisam očekivala da će joj ovoliko drago,pošto se nismo dobro ni upoznale.Pogledam u Camiliju koja je imala mekani izraz lica za razliku od prije.

''Sad sam Maylin.'' kažem gledajući ih u oči. ''Čudno ime.'' Camilia dobaci,pa se nasmijem. ''Istina.'' 

''Što radiš ovdje? Čula sam da ste ti i onaj dečko u šumarskoj kući sa Zenom?'' Roxy upita.

''Duga priča,imali smo trening,pa su odjednom javili da su Srcožderi napali New York i pošto je Dorian kao inače želio ići,uspavali su nas kako bi nas zaštitili.'' kažem dok su one upijale sve što sam govorila. ''Dobro su postupili.'' Camilia dobaci ''To je za vaše dobro,samo vas žele zaštiti,a Arron se brine o svojim oružjima najbolje.'' kimnem glavom,jer su bile u pravu. ''Hvala vam što ste nas spasile tamo dolje.Ne bismo ni bili ovdje da vas nije bilo.'' napokon se zahvalim osobno,pa spustim glavu u znak poštovanja. ''Ne moraš ni spominjati,ja i Camilia smo se baš šalile da nam je falilo akcije u proteklih 50 godina.'' Roxy reče pa se obe počnu tiho smijati.50 godina? O čemu one pričaju?

''Khm.'' narančasta kosa se nadvije nad mojom glavom.Hiyoko. ''Opet vas dvije zabušantice.'' reče polu strogim glasom. ''Samo smo pričale.'' tiho promrljam razmišljajući o onome što su maloprije rekle. ''Maylin jesi dobro?'' Roxyn glas me trgne. ''Kako mislite u proteklih 50 godina?'' primjetim da je Hiyoko počela rukom trljati čelo. 

''Nisi joj rekla?'' Camilia tiho promrmlja gledajući u nju.

''Zaboravila sam,toliko se stvari dogodi u jednom danu da nemam kad.''

''Što si mi zaboravila reći?'' upitam i primjetim Doriana par koraka iza sebe kako stoji naslonjen na zid. 

''Oružja ne stare.'' raširim oči.Kako misle ne stare? ''Ako su te u određenoj dobi pretvorili u oružje,zauvijek ćeš izgledati kao da imaš toliko godina. U tvom slučaju 17.'' Nemoguće? Ovo je potpuno ludo.Mislim da ne želim otkriti pojedinosti,a u isto vrijeme umirem da saznam.

''Znači da sva ona dijeca...'' prisjetim se Tyre s kojom smo dijelili sobu će zauvijek imati 7-8 godina?

''Oružja mogu samo preživljavati i ne postoji riječ smrt...Samo uništenje,a to si već vidjela i sama.'' kroz glavu mi prođe slika djevojke kojoj su prosuli glavu na sred dvorane.

''Cure mislim da Maylin treba odmor.'' Hiyoko položi ruku na moje rame i uputi me u sobu kako bi odspavala malo. ''Naravno.'' Roxy i Camilia me zadnji put pogledaju pa se upute tiho  prema svojim sobama.

(...)

''Čuo si zar ne?'' upitam Doriana koji je već sjedio na svome krevetu. ''Nažalost.'' odgovori smirenije nego što sam očekivala. ''Zvuči pomalo bolesno.'' kažem,pa sjednem na krevet.Primjetim njegov polu osmijeh i dalje mi je bio  okrenut leđima. ''Možda su godine naš najmanji problem.'' okrene se ovaj put gledajući ravno u moje oči. ''Pa sama pomisao da ću zauvijek imati 17 je...Zastrašujuća.''

''Čula si i sama.Možda ne starimo,ali ne znači da smo besmrtni.'' Znam.Možemo lako nestati,krhki smo poput staklene čaše.

''Šta misliš koliko Hiyoko ima godina?'' upitam,jer je izgledala jako mlado.

''Tko zna.Možda sto,tristo,pa čak i tisuću.'' nasmješim se,jer i dalje ne mogu prihvatiti tu činjenicu.Starim,ali moje tijelo ne.Naš razgovor prekine buka u hodniku.Izgleda da je se nešto razbilo.

Potrčimo prema prozoru i primjetim dva bijela stražara kako zakljanjaju nečije lice.Nismo moglu čuti što govore,jer je soba bila dobro izolirana,a Hiyoko je zaključala vrata rekavši da će doći kad odspavamo bar 2 sata.

''Možda razgovaraju sa slugom?'' i ja sam pomislila isto.Stražari nisu imali nimalo milosti prema njima,čak sam čula da ih ubijaju jer oni nisu toliko ni važni.Možda je to Roxy ili Camilia?

''Čini se da je razbila posude za nekakve kemikalije.'' kažem i ugledam Hiyoko kako zabirnuto trči njima u susret.Pokušavala je smiriti stražare i nakon par minuta,okrenuli su se i odšetali u drugom smjeru.Spustim pogled prema Hiyoko i rukama se uhvatim za glavu kada ugledam meni dobro poznatu djevojku.

''Marie,jesi dobro?'' Dorian me uhvati,jer sam bila u transu.Njezina kratka zelena kosa i ožiljci ispod oka.To je ona.Nora Flynn.Djevojka koja je bila u maminom labaratoriju,nema sumnje.Ona je oružje,zato je onako lako odgurnula Tommya,a njezin strah mi je sada bio posve jasan,kada je vikala da joj pomognemo.Nije se željela vratiti ovdje.Odjednom okrene glavu i sada smo gledale jedna u drugu duže od dvije sekunde.Hiyoko se trgne,jer je i sama primjetila da je nešto sumnjivo.Nora se izvuče iz njezinog naručja i brzo potrči niz hodnik.Moram ju pronaći,ona je već pobjegla odavde,ona zna izlaz iz ovog mjesta.Može me odvesti natrag u New York.

''Hiyoko otvori vrata!!'' počnem nesvjesno vikati i lupati,dok me je Dorian pokušavao smiriti. 

''Doriane pomozi mi.'' ponašala sam se kao neadvno,poput divlje životinje.''Ona djevojka...Ona zna izlaz odavde! Bila je u New Yorku,moraš mi vjerovati!'' očekivala sam onaj isti izraz koji mi je Tommy uputio,izraz razočarenja i nevjerice,ali ne i od njega.On mi je vjerovao i nisam trebala objašnjavati da ga uvjerim.Počeo je zajedno lupati sa mnom i dozivati Hiyoko...Ovo nije kraj,ovo je tek početak.

--------------------------------------------------------------

Hej ! :D Nadam se da ste uživali u nastavku i da se sjećate tko je Nora Flynn :) ostavite vote i komentar puno bi mi značilo hvala vam od srca <3