Maylin

47.

Nadam se da niste zaboravili ovu priču :)

2 mjeseca kasnije.

Velika tajna krije su u njegovim očima,a još veća je i moja znatiželja.Što me je to uopće privuklo kod Doriana?Njegova drskost?Tajnovitost?Osjećajnost koju uporno skriva? Ili ipak sve u cijelosti...

''Znam zgodan sam.'' frajerski se osmjehne onako kako samo on to zna,te se nasloni na prozor.

''Previše si laskaš.'' dodam te mu se pridružim u pogledu.Kako da opišem naš odnos u ovo proteklo vrijeme?Ništa se posebno nije dogodilo,čak je postalo i previše mirno za moj ukus.Ne samo između mene i njega već između cijele Fiore.Otkad su mi spasili život Canise nisam vidjela,iako sam to željela izgleda da su pronašli novo skolnište,ali neprijatelj je i dalje tu.Linda.

Tommy i Nora su postali čvrsti u svom naumu da ju unište nekako potajice,ali bez ogromne pomoći bit će teško.

''Izgledaš i previše zamišljeno.'' trznem se na njegov glas.

''Moglo bi se reći da uvijek razmišljam.'' kažem uz blagi osmijeh.

''Ponekad pomislim da će tvoja glava puff!'' dinamično pokaže rukama praveći eksploziju u zraku.

''Možda.'' protegnem se te krenem prema izlazu. ''Kamo si krenula?'' upita s neuspijelim pokušajem da sakrije svoju znatiželju.

''Do Hiyoko.Nisam obavila svoje detaljne pretrage.'' prisjetim se,pa on brzo kimne glavom. ''Nisam ni ja.'' učini par koraka,te odlučno krene sa mnom.

(...)

Pokucam na vrata par puta,pa ih otvorim kako to inače radim.Ovaj prostor mi je postao kao dnevni boravak.Zapravo cijelo ovo mjesto mi je postalo kao drugi dom,ne baš najbolji i sigurno ne vežem najljepše uspomene,ali ipak je dom.

''Oh tu ste već sam se pitale što sada planirate.'' Hiyoko se nasmješi uz pratnju našeg gospodara.Malo je reći da su izgledali lijepo zajedno.

''Ostavit ću te da obaviš svoj posao.'' gospodar se nakašlje te nas pogleda oprezno ''Bez smicalica vas dvoje.'' nasmješim se pustivši ga da izađe iz sobe.

''Hajde tko će prvi?'' Hiyoko upita,pa Dorian pruži obe ruke ispred sebe. ''Wow.'' narugam se njegovom 'kavalirskom' potezu.

''Kako se osjećaš?'' to je bilo prvo pitanje kod Hiyoko kao i uvijek. ''Dobro.Normalno.'' zadnju riječ izustim pomalo ironično,mada je i ona to primjetila. 

''Dobro već znaš proces.'' kimnem glavom,pa zatim uđem u kabinu ostavljujući samo moju glavu na vidjelo tako da sam mogla vidjeti Dorianov izraz lica.Polako sam počela skidati svoju odjeću,jer to je bilo nužno za moju pretragu.

''No?'' podignem obrvu gledajući u Doriana ''Šta?'' 

''Okreni se'' rukom mahnem iako mi je mogao vdijeti samo glavu. ''Pa ništa se i ne vidi.'' zakoluta očima,pa odlučno prekriži obje ruke.Namrštim se streljajući ga pogledom ''Ionako se tu nema šta vidjeti zar ne?'' izbelji se podrugljivo ostavljajući Hiyoko u veselom raspoloženju.Nisam shvatila da su mi usta napravila oblik 'O' jer je to stvarno bio bezobrazan komentar.

''Pa čuj ja se ne bih složila.'' Hiyoko dobaci skidajući moju preostalu odjeću,ostavljajući me posramljenu.Što oni rade?

''Stvarno ste-'' zastanem ne znajući ni sama šta da kažem. ''Dobro,dobro idem.'' ispusti ruke nevoljko ''Zovnite me kad završite.''

Nakon nekih 20-ak minuta Hiyoko je rekla da je sa mojim tijelom sve u redu.Ono najbitnije je da su moje preostale stanice krvi ponovno vraćene u kristale nekakvim čudom koji je ona starica izvela.