26.

202 33 8
                                    

Molim vas,ostavite vote i komentar puno bi mi značilo :) Hvala svima koji čitaju i motiviraju me da nastavim pisat ;)

Nošena osjećajima brzo posegnem rukom prema staklu.

''Marie,ne!!'' u tom trenutku Dorianov glas je iza mene,jer me ništa ne može zaustaviti.

Hiyoko's P.O.V.

Desnom rukom brišem znoj sa čela.Ovo je stvarno previše,nikada nismo imali ovoliko pridošlica.Za svaku treba izdvojiti vremena i strpljenje je bitan faktor u ovom poslu.

''Hiyoko!'' brzo se okrenem na tragičan povik,kad ugledam kako moje kolege nose dečka prepunog ugriza.Srcožderi...

''Izvještaj?'' podignem glavu i skidam njegovu odjeću,nadam se da nije prekasno,ako je se otvor proširio njegovim tijelom,nema mu spasa. ''Stigao je prije tri sata.Mislili smo da smo zaustavili otrov kad smo ga doveli,no stanje mu se pogoršalo i njegova preobrazba nije ni započela.''  K vragu! Ne namjeravam ga pustiti da umre.Ne sada.Brzo ga spajam na cijevi,ali ugrizi oko područja srca su bili duboki.Ipak se nisu dočepali njegova srca,mora da je se vraški borio.Rukom masiram područje oko srca,ali uzalud...Ne mogu ništa učiniti.

''Hiyoko!!'' lom stakla iza mene odvuče moju pažnju.Brzo se okrenem i u tom trenutku se susretnem sa bolnim suzama.Marie.Trči kao da joj je ovo zadnji put u životu,ali ne shvaćam zašto? Što ona radi ovdje?

''Oružje? Kako je došla ovdje?'' kolege oko mene pripremaju sredstva za uspavljivanje,ali ih brzo zaustavim. ''Stanite! Sve je pod kontrolom.'' uspijem ih smiriti i brzo ju uhvatim u svoje naručje,dok ona mlatara rukama kao da želi zgrabiti nešto.

''TOMMY!'' njezin vrisak odjekne sobom izazivajući pometnju i zbunjenost.Tommy? Okrenem se u pravcu prema kojem je gledala.Taj dečko...

''Pusti me!'' vješto me odgurne i potrči prema njegovom beživotnom tijelu.

''Izlazite!'' strogo naredim ostalima da izađu,ovo joj mogu pružiti.Da se u miru oprosti sa osobom iz starog svijeta koji joj je nešto značio.Iako ne znam jesu li u rodu,vidi se da je njezina bol prevelika i ja to ne mogu spriječiti,ovo je najmanje što mogu učiniti.

''Doktorice,što ćemo sa ostalim pridošlicama?''

''Odvedite ih u drugu salu,možete nastaviti bez mene.'' kimne glavom i napokon ostanemo same u sobi.Osvrnem se i iza sebe ugledam trojku koja je sigurno došla zajedno s njom.Zbunjeno su stajali iza mene i promatrali njezino vrištanje i uplakane dozive.

''Ne! Ne! On nije mrtav!'' bijesno reče i pogleda me ravno u oči. ''Zašto samo stojiš tu?! Učini nešto.'' jecne i zatim klekne na pod držeći ga za ruku. ''Za sve sam ja kriva...Tommy.'' ne može doći do riječi,a nitko ne može ostati ravnodušan na njezine suze.Stavim svoju ruku na njezina leđa. ''Žao mi je,ali naš lijek je stigao prekasno za njega.'' pogledam još jednom u njegovo blijedo lice.Plava kosa pada preko njegovih zatvorenih očiju ublažavajući ružne ugrize po cijelom tijelu.

''Nisi zaslužio ovako umrijeti.'' primjetim bolni smješak na njezinom licu. ''Nitko nije zaslužio ovakav kraj.'' stavi ruku na području njegova srca. ''Volio si me.'' uspravi se i zatim ga zagrli tako jako,da sam mislila da će se njegovo tijelo raspasti.Približim se tiho kako bi ga isključila sa cjevih koje mu više nisu potrebne.

''Nemoj!'' odgurne moju ruku u tretnuku kad sam sve mislila isključiti. ''Ma-''

''Nije on mrtav! On je Tommy! Nikad ne odustaje.'' zakloni njegovu glavu od naših pogleda. ''U redu je,pusti je da se oprosti.'' Dorian položi ruku na moje rame,pa se udaljim par koraka od nje.Sada je u stanju ubiti svakoga tko se približi njemu ili njoj.Nikada nisam vidjela ovoliko boli u jednom čovjeku.

Ne znam kada,ali u trenutku kada nisam obraćala pozornost,ogromni vrisak u obliku vibracije je prostrujao sobom.Roxy.


Roxy.'s P.O.V.

''Maylin uzmi njegovo tijelo!'' vrisnem prema njom,nakon što sam donjela ovu odluku.Jedina osoba koja je u transu je Hiyoko.Ovo ne može biti kraj,nitko nije umro na ovaj način,mora postojati drugi način da ga spasimo prije nego što se njegovo tijelo potpuno ohladi,ali Hiyoko to neće razumjeti.

U šoku brzo kimne glavom i brzo stavi dečka na svoja leđa.

''Što ćemo učiniti?'' Camilia u panici upita,dok trčimo kroz hodnike.Stražari će stići svaki čas.

''Lift!'' Dorian skoči ispred mene,pokrivajući Maylin i dečka.''Soba za liječenje-'' zadihano govori ''Izlječiva voda,ona ga možda može spasiti.'' pogleda u Maylin koja je bila iznenađena njegovim razmišljanjem. ''Roxy ti znaš šifru za ulaz,zar ne?'' upita me s velikom boli u glasu.Prisjetim se onog dana kada su ih stavili u sobu za liječenje i kada je se iznenadno probudila i razbila staklo.

''Požurimo!'' kažem i uđem u lift.


(...)

Hiyoko je se sigurno probudila iz transa i sigurno nas traži po cijeloj zgradi.Žao mi je zbog ovoga,ali nećemo odustati dok se ne uvjerimo da je stvarno gotovo.

Dorian i Camilia spretno omame bijele stražare na ulazu,tako da smo ja i Maylin bile već ispred vrata.Brzo kucam šifru i palim sve uređaje za ovaj postupak.Nisam uzalud promatrale sve ove postupke 50 godina.Neću upropastiti ovu priliku.

''Mora biti potpuno gol.'' kažem dok ga ona prvo polaže na ležaj.Siugrno joj je bilo neugodno,ali nije se prestrašila radila je sve što sam joj govorila.Siugrno joj ova osoba puno znači.Nakon par minuta uspijemo ga prebaciti u veliko staklo ispunjeno izlječivom vodom.Spojim cijevi na sve važne dijelove njegova tijela.Ovo će progurati lijek naših lovaca i morat će izazvati promjenu.

Na kraju mu stavim masku kako bi mogao disati,iako sada ne diše.Okrenem glavu prema ekranu koji je mjerio njegov puls i pokazivao da daje znakove života.

''Jesi li dobro sve spojila?'' Camilia me upita dok ovo dvoje gledaju kako njegovo tijelo pluta u vodi. ''Jesam...Malo ćemo sačekati.'' kažem pouzadno i stanem uz Maylin.Nakon 5 minuta,nisam mu davala nikakve šanse,ali Maylin je ustrajala da ga ostavimo još par minuta iako sam znala da bi stražari mogli stići svaki čas i tko zna što će onda biti.

Na kraju krenem prema vratima,ako ništa neću im dopustiti da okrive nju ili bilo koga za ovo.Ja ću preuzeti svu krivicu.

''Roxy!'' Maylin vrisne i odmah pogledam u uređaj koji je počeo pištati. ''Nije moguće.'' proguram se provjeravajući njegove otkucaje srca. ''Živ je....'' tiho šapnem u veselju.Ugrizi na njegovom tijelu su počeli nestajati,ako sve krene prema planu,preobrazba bi trebala započeti.

''On će uspijeti zar ne?'' njezine oči su bile sve veće i veće zbog čuda koje se dogodilo. ''Nadam se.'' uputim joj topli smješak,a Dorian se prgura do vrata.

''Ja i Camilia ćemo ih zadržati,vi učinite sve da ga spasite.'' reče smireno,pa kimnemo glavom.

''Hvala ti.'' Maylin ga pogleda i zatim u mene.Znam da nije riječima mogla izraziti svoju zahvalu,ali sam sojetila njezinu energiju i toplinu kada je to izgovorila.Osjećala sam se potpunom u ovom trenutku.Učinila sam ono što je najbolje,pomogla sam onima kojima je to potrebno.To je svrha oružja i to je prva stvar koju me je naučio moj gospodar Prenton.Hvala ti.

MaylinWhere stories live. Discover now