Maylin

32.

''K vragu je ovo kraj za nas!'' Dorian brzo skoči na noge i punom snagom ga obori na zemlju,trgajući njegove koščate,odvratne ruke.Nakon par trzaja,shvatim da ga je u potpunosti dokrajčio.Ne znam ni sama zašto sam ostala ukočena,što bi se dogodilo da on nije bio ovdje? Možda nisam trebala poći,previše sam se umislila.

''Marie,ustaj.'' reče hladno,okrenutim leđima.Skupim šake u preziru,ovo se neće ponoviti,neću mu dopustiti da me spašava.''Oprosti,ovo je bilo –'' pokušavam pronaći najbolju riječ za svoje postupke,ali mi ne ide i on je to primjetio . ''Ja sam nitko za tebe,prema tome sačuvaj dah za trčanje.'' Ponovi još hladnije nego prije.Ipak me je zaboljelo kad je rekao da je za mene nitko,unatoč što na neki način želim popraviti odnose između nas,ali izgleda da ne ide.

''Ima ih još.'' Promrljam u nevjerici,kada osjetim onaj isti smrad zelene sluzi,samo je ovaj put bilo još jače.

''Sigurno su čuli jecaje od svog prijatelja.'' Dobaci samouvjereno,a ja skočim na zgradu i dadnem se u najbrži trk.Kako da pronađemo gospodara?Baš je sada morao ići u prokletu izvidnicu.Dorian trči iza mene,iako je mogao proći ispred,kao i prije,samo što ovaj put nije to uradio.Svjetlost sablaznih očiju me zaustavi i nađemo se u slijepoj ulici.Srcožderi.I to njih petnaestero najmanje.

''Prokletnici.'' Osjetim Dorianova leđa kako dodiruju moja.Spremali smo taktiku kako da ih se riješimo.Nije bilo mjesta panici,a ovo smo vježbali za Zenom.Ne smijemo dopustiti da nas okruže.Mi smo jaki,možemo mi to.

''Pazi na masku.'' Kažem tiho,držeći i svoju,dok ova pokvarena stvorenja nemilosrdno kruže kao da se spremaju za gozbu.Aktiviram potpuno zatvaranje bilo kakvog dotoka mirisa s vana,jer sam sigurna da će ovi pokvarenici baciti onaj otrovni plin,a to bi značio kraj za nas.

''Hehehehe,oružja nemamo koristi od vas,ali trganje vaših zamrznutih tijela nam ide također u prilog.'' Jedan od njih se javi i zvučao je drugačije od onoga što ga je Dorian raspolovio,valjda su i oni zasebna stvorenja,mada ako se mene pita nemam pojma kako se razlikuju.

''Navalite prijatelji!'' uzvikne i osjetim adrenalin kako udara u moje tijelo.Nesvejsno skočim na jednoga,držeći se čvrsto za njegova izbočena ramena,stavljajući ruke na njegovu glavu koja je bila prekrivena onom odvratnom sluzi kao i ostatk tijela.Vrištao je,ali bezuspješno.U tom izvadim nož kojeg mi je dala ona dobra žena i čvrsto ga zabijem u njegovo oko.Napokon stisak oslabi i on padne na pod.Nasmješim se od zadovoljstva,ovo mi ipak prija.Arron je bio u pravu,moji instikti su prevladali točno sam znala što trebam učiniti kako bi ga poslala u pakao.Podignem glavu i primjetim da ih Dorian baca,kao vreće zraka.Latim se posla i radim isto što i on,osjećala sam se još jednom kao divlja životinja,toliko su me obuzeli osjećaji da nisam shvatila kakva mi opasnost prijeti.

''Marie pazi!!'' Dorianov glas odjekne,ali bilo je prekasno.Snaga poput slona obori me na pod i shvatim da ovo nije običan Srcožder.Bio je ogroman,možda bih ga mogla odgurnuti da se nisu pridružili malci.

''Skinite joj masku.'' Pohlepno reče,dok se moje tijelo grči.Ne moju masku.Skupim oči,ali bilo je suviše kasno da se oduprem.Njegova prljava ruka posegne prema maski i trgne je u roku sekunde.Hladan zrak se obori na moje lice i zatim osjetim parajući zrak,a sve oko mene se pretvori u zeleni plin.30 sekundi toliko mogu izdržati bez maske,ipak je ovo kraj za mene.

Kao u usporenom filmu,sjena muškarca skoči iznad mene,gurajući prljavce u stranu.Dorian.Vidim kako trga svoju masku i postavlja je na moje lice.

''Duboko diši Marie.'' Po prvi put ga vidim kako mi poklanja mali iskreni osmijeh.Zašto je ovo uradio?Poželim vikati na njega,da me ne spašava,jer će ubiti sebe,ali su suze jedino što mogu pružiti u ovom trenutku.

Sve je tako mutno,više ne vidim njegov osmijeh,smrt je predivna,ali je nisam zaslužila.Dorian je nije zaslužio.

(...)

''Maylin!''

''Maylin!'' oštri glas s druge strane dopire i tjera me da protiv svoje volje otvorim oči.Arron.Brzo se ustanem u sjedečki položaj i primjetim ostale gospodare oko sebe kao i njihova oružja.

''Dobro si.'' Sitsnre me u svoj čvrsti zagrljaj,pa me nakon toga pusti.Nisam imala masku na sebi,ali nisam znala ni gdje smo bili.Okružili su me tako da sam prepoznala samo tvrdi beton ispod sebe.

''Gdje je Dorian?' Arron se namršti,možda zbog toga što ga nisam nazvala Daniel,ali drugog razloga ne znam,niti želim tražiti.

''Dobro je.Stigli smo u zadnji čas.'' Izdahnem u olakšanju,dok se žamor glasova mješa oko mene.Komentirali su nas,ali to sada nije bilo bitno.Dorian mi je spasio život,po tko zna koji put.

''Idem do njega.'' Uspijem se nekako osoviti na noge,gurajući ostale od sebe.Napokon shvatim da smo u nekoj napuštenoj zgradi,pa usmjerim pogled na njegovu divlju razbacanu,crnu kosu.Sjedio je naslonjen na stub,a pogled mu je izgledao izgubljeno.

''Hej.'' Kažem tiho,jer ni sama ne znam što reći.Brzo podigne glavu prema meni,pa je opet spusti.Sjednem do njega pripremajući govor kako je bio u pravu i da je ovo bila loša ideja.Nisam trebala ići,mogli smo oboje nastradati zbog moje nepromišljenosti.

''Ipak si spasio moje dupe?'' izjavim i primjetim prigušen smjeh s njegove strane. ''Marie,ne trebaš se ispričavati,ni zahvaljivati,znam da si zato došla.'' Slegne ramenima,mada njegove riječi nisu zvučale hladno kao inače.

''Ali moram.Prokleto moram.'' Povisim ton i stanem nasuprot njega,želeći da me gleda u oči dok mu govorim.

''Ja sam sebična osoba,koja nije zaslužila tvoju pažnju ni u kojem slučaju.Dovela sam svoj život i tvoj u opasnosti zbog jebene nepromišljenosti.Trebala sam te poslušati i ostati u Fiori,Zato molim te oprosti mi.'' Spustim glavu,nakon što sam sve ovo izgovorila u jednom dahu.Kratka pauza,a onda začujem njegovo smijanje,ovaj put glasno i jasno.Oči su mu svjetlucale,dok je gledao u moje.Ne znam jesam li se zacrvenila,samo znam da je odjednom postalo vruće.

''Ovo je tako neobično.'' Nasloni glavu na zid. ''Nisam navikao ljubaznost od tebe,prema tome sve u redu.'' Digne ruke,pa vrati pogled na mene. ''Smatraj ovo kao neku uslugu koju mi moraš vratiti?'' podignem obrvu upitno. ''Vratiti? A kako to molim lijepo?'' našalim se i opet sjednem do njega. ''Hmm,nisam siguran kad smislim javit ću ti.'' Reče spokojno,pa se nasmiješim.Nije on toliko loš,mada me zna bolje nego ja njega.

''Vrijeme za polazak.'' Arron dovikne,bacajući neki svijetli kamen ispred sebe.Portal...

Eto ga,nastavak je tu xD hmm što sad mislite o Dorianu? Nadam se da sam ga popravila u vašim očima ili bolje rečeno je li vam sad draži? xD ili možda ipak Tommy? Molim vas da ostavite komentar,jer ovo ja se stvarno trudim i dok pišem nekako mi krivo što vidim da ipak netko čita,ali ne ostavljate komentare.Vama je to minuta,a meni puno znači,zato vas molim da ovaj put ostavite komentar,kakav takav sve prihvaćam J hvala još jednom,uživajte mi u ostatku dana.