Maylin

37.

Marie's P.O.V.

''Prestani buljiti.'' zareži i opet se pokrije s kapuljačom.

''Oprosti,nisam znala za vas.'' trznem se i dalje ne znajući razlog zašto su nam neprijatelji.

''Oružje mi se ispričalo ne mogu vjerovati.'' reče kroz podmukli smijeh. ''Pa i ti si pomalo čudna biljka.'' doda i zatim mi se približi.

''Tvoja kosa.'' uzme moj pramen kose,pomno gledajući ga. ''Znam.'' sad sam ja bila pomalo ljuta.Zar su i oni znali kako je to biti oružje s crnom kosom?  ''Čula sam za oružja s crnom kosom.'' odvrati hladno,nekako neizanteresirano.

''Što si čula?''

''Sve što trebam znati.'' nasmiješi se,spremajući svoju torbu.Okrene se i zatim skoči visoko na stablo.Čini se da su i oni vješti u penjanju.

''Kamo si ti krenula?'' zastane kada ugleda mene iza nje. ''Kamo i ti.'' odgovorim.

''Slušaj,nemam vremena za tebe.Zar nisi čula da si naš zakleti neprijatelj.Mogla bih te ubiti odmah sada.'' zaškripi zubima,što je izazvalo smijanje s moje strane. ''Ali nisi i mislim da nećeš.'' šapnem samouvjerno,kada se grane na kojoj sam stajala počela lomiti.K vragu,pomislim i bude prekasno.Nisam uspijela reagirati i već sam se nalazila u nekakvoj sluzavoj gustoj vodi.Što je ovo?

Počnem mlatarati rukama i nogama,ali čini se da je to samo pogoršavalo situaciju.

''Ne mrdaj se!'' vikne i zatim skoči pet metara ispred mene. ''To je nešto poput živog pijeska,nastaviš li tako možeš se oprostiti sa svojim životom.'' ukipim se i osjetim mali strah.Može me ostaviti ovdje,a ostali neće ni znati gdje sam ni što mi se dogodilo.

''Primi se za ovo.'' trgnem se iz vlastitih misli i okrenem prema njoj.Pružila mi je svoj lug koji je bio dovoljno dug da ga obuhvatim rukama.Čvrsto ga uzmem,dok me ona povlači. ''Što vi jedete tamo?'' promuca kroz trzaje,vukla je cijelom svojom snagom.Napokon sam osjetila tlo,pa sam se sama gurala kroz gustu tekućinu.Zadihano padnem na sve četiri i bacim se na pod.

''Što je to bilo?'' upitam zatvorenih očiju. ''Zamka koju su postavili Srcožderi.'' odvrati tiho.

''Sada smo kvit.'' dobaci i opet skoči na stablo. ''Čekaj!'' brzo se ustanem gledajući ravno u njezine oči. ''Mogu li ti bar znati ime?''

''Ti se šališ?'' podigne jednu obrvu.

''Zar izgledam kao netko tko se šali?'' uzvratim i primjetim mali osmijeh na njenom licu.Nešto što znam o njoj.Voli se smijati i to puno.

''Imaš petlje razgovarati sa mnom.'' nasloni se na deblo. ''Sviđa mi se to.'' ćućne gledajući u mene. ''Hayley.''

''Ja sam Ma-'' zamalo kažem Marie,ali se ispravim iste sekunde. ''Maylin.''

''Pa Maylin,drugi put neću biti druželjubiva.'' zatim nestane u sekundi.Sigurna sam da ćemo se opet sresti.Ima nešto u njoj što ne mogu mrziti.Srcoždere sam mrzila instiktivno,ali ne i nju.Mora postajati neki nesporazum,a ta tajna koju ja ne znam će biti otkrivena sigurno.

(...)

''Dovraga Marie gdje si ti bila?'' na ulazu zgrade me zaskoči glavom i bradom Dorian.

''Otišla sam ostaviti paket za Zena.'' odgovorim smireno hodajući kroz hodnike. 

''A taj paket si ostavljala...Nekih sat vremena?'' digne obe ruke u zrak i znam da sumnja.

''Sad me želiš kontrolirati?''

''Ja sam samo...Ništa zaboravi ne zanima me.'' bijesno skrene u drugi hodnik ostavljajući me zbunjenu.Opet pogoršavam odnos s njim.Zašto ne možemo biti normalni? Zašto ne mogu normalno razgovarati s njim,a da se nakon deset sekundi ne posvađamo?

Tommy's P.O.V.

Gledam u njezine smeđe oči koji nisu trepnule otkad me je ugledala.

''Nora,to si ti zar ne?'' prvi se obratim i polako ustanem sa poda.Sve je imalo smisla.Njezin nestanek i svi ostali koji su nestali,zapravo su završili ovdje ili su jednostavno ubijeni od strane Srcoždera.Tako su mi barem rekli.

''Ta cura više ne postoji.'' odmakne se od mene otvarajući mi vrata. ''Izađi.Ako te vide sa mnom oboje smo u nevolji.''

''Zašto? Što ti zapravo radiš ovdje? Kako si uspijela doći u New York?'' brzo zatvorim vrata,jer imam toliko pitanja za nju,znam da je pobjegla,ali kako?

''Uspori zelembać.'' prekriži obe ruke i primjetim njezinu tanku,malu figuru.Za oružje je izgledala dosta slabo.Nikakvih naznaka mišića ili bilo kakvog odraza snage.Izgledala je krhko.

''Zelembać? Prava mi se javila.'' pogledam u njezinu kosu,koja je i dalje bila zelena. ''Moja nije potpuno zelena.'' podignem  dio kose i okrijem crne vrhove. ''Kako?'' sada je bila ispred mene dodirujući mi kosu.Kada je primjetila da buljim u nju,zakašlje se i zatim odmakla.

''Ti ne znaš ništa o meni ni što mi se dogodilo kada sam se vratila.Zato te molim da odeš to ti govorim za tvoje dobro.'' u njeziom glasu sam osjetio nekakvu tugu koju je pokušala prekriti,ali nije joj išlo.

''Pa Nora...'' došetam do male klupe pored vrata i sjednem na nju. ''Imam vremena za tvoju priču.''

''Gwen..''

''Ha?'' 

''Gwen,tako se zovem.'' pogleda me u oči,ovaj put drugačije.Imala je to nešto u sebi,iako je izgledala krhko,znala je što radi,mogla je izgledati zastražujuće.

''Alex.'' promeškoljim se,nezadovoljan imenom kojeg su odabrali za mene. ''Ona je tu zar ne?'' 

''Tko?'' upitam zbunjeno. ''Tvoja prijateljica.'' u tom trenutku skočim. ''Marie? Ti si razgovarala s njom?'' 

''Ne baš,recimo da me je prepoznala u hodniku.'' namrštim se na njezinu izjavu.Duboko udahnem i otovrim oči,kada začujem korake u istom hodniku gdje je se nalazila ova soba.

''K vragu,dolaze.'' reagira prije mene i zatim me povuče za ruku,vodeći me do mračnijeg dijela sobe.Otvori ormar i zatim me gurne unutra. ''Ostani tu,da nisi pisnuo.'' kimnem glavom i sigurno ću je poslušati.Što god da je rekla maloprije,mora da je istina izgledala je preplašeno i odviše ozbiljno,tako da joj moram vjerovati.

Nakon par sekundi,vrata se otvore i jedino što sam mogao vidjeti su dva bijela stražara,a treća osoba je bila zaklonjena,a ova mala rupica nije baš pomagala.

''Gwen,draga.'' ženski glas. ''Što hoćeš Linda?'' odvrati grubo.Tko god da je ova Linda,Nora ju sigurno ne podnosi.

''Dobro znaš što ja želim.''

''Nećeš to dobiti.''Nora odbrusi,tako da sam mogao vidjeti njezino bijesno lice.

''Ti dobro znaš da sam ti ja spasila život!'' ta Linda povisi ton i primi je za njezinu kosu.Zakoračio sam da izađem,ali ona se brzo trgnula iz njezinog stiska. ''Spasila?! Tsk! Mogla si me ostaviti da trunem.'' nasmješi se podlo. ''nisam glupa to znaš,a trebam ti za tvoje glupe pizdarije,tako da se nećeš usuditi dirnuti me.'' Nora zareži i zatim sobom odzvoni pokvareni smijeh. 

''Oh Gwen,Gwen.Preklinjat ćeš me da ti poštedim  život.'' zatim se vrata zatvore,a ja brzo iskočim iz ormara.

''Što je ovo bilo?''

''Izlazi!'' vrisne bacajući čašu na mene. ''Hej,hej!'' uhvatim je za ramena. ''Nemoj da ti to bude navika,stalno bacaš stvari na mene.'' sjetio sam se kako me je udarila u labaratoriju. 

''Shvaćam da mi ne želiš reći.'' pustim je i odmaknem se par koraka. ''Ali nisi sama,možeš mi se obratiti kada god poželiš.Ta Linda se čini opasna.''

''Ne trebam tvoju pomoć..'' kosom prekrije oči,igrajući se s prstima.

''Svi mi trebamo pomoć,a ti nisi iznimka.''

Jutroo ljudi!! Pa nastava je već počela tj. jučer.U planu mi je bilo da nastavak tada objavim,ali eto nisam imala baš volje,a ni inspiracije xd morala sam se pripremiti za pakao :P Ugl. Kako vam se sviđa nastavak? Novi lik Hayley? I naš Tommy i meni jako dragaaa Nora xd. Molim vas ostavite komentar,vote puno mi to znači i tjera me da pišem :) Hvala svima koji su komentirali prošli nastavak i ostavili vote,zanemarite greške ;)