Maylin

41.

Hellooo xd nadam se da vam se nastavak sviđa i puno bi mi značilo kada bi ostavili komentar i vote,hvala svimaaa! ly <3

Stojim na maloj platofrmi opet ispred žene duge roze kose.Provjerava je li sve u redu sa mnom i priprema me za New York.Prošlo je već par dana otkad nam je gospodar javio da nas vodi i sve u meni gori.Ovaj put neću dopustiti da se dogodi ista pogreška,naučila sam puno toga i smatram da imam barem nekakvo iskustvo.

''Čujem da ti je nož poslužio prošli put.'' reče sa ponosnim osmijehom.

''Da stvarno je pomogao.'' odgovorim prisjećajući se trenutka kada sam pvi put zabila nož u odvratno oko Srcoždera.

''Ovaj put ću ti dati nešto bolje.'' sagne se između složenih kutija i izvuče nešto poput većeg noža

''Što je to?'' upitam uzmijaući ga u ruke.Prstom prođem preko oštrice i dignem a u zrak diveći se njegovom odsjaju.

''Bodež Fiore.Rijetki su i dajem ih samo poesbnima.'' 

''Zašto si ga onda dala meni? Zato što imam crnu kosu zar ne?'' podignem obrvu,jer bi me to nekako razočaralo,možda da sam normalno oružje ne bih dobila nešto ovakvo.

''Naravno da ne.'' zakoluta očima i ustane sa stolice. ''Tvoj prijatelj je također poseban,ali on neće dobiti bodež.'' namigne mi,pa se nasmiješim.Baš tako Doriane,ja nosimu ruci nešto bolje.

(...)

''Gdje ovaj put idemo gospodaru?'' upitam radoznalo hodajući pored njega i Doriana.Pripremamo se za red u portal.

''U bolnicu.'' odgovori pružajući me nekakav zabrinuti pogled. 

'Pa to je bar bolje nego ono prošlo mjesto.''  zaključim i ogledam malo oko sebe.Poznata lica,dosta oružja koji su išli i prošli put,ali čak i neka nova.Primjetim da mi netko maše iz mase.Izoštrim pogled i zamjetim zelenkastu kosu...Tommy?

''Jesi ti znao da Tommy ide s nama?'' upitam Doriana koji je zijevao kao da ide na dosadno kampiranje,a ne u borbu.

''Jesam.'' odvrati potpuno ravnodušno na moje pitanje.

''Zašto mi nisi rekao?'' gurnem ga u stranu iznervirano.

''Nisam znao da je to tako bitno.Pa što ako ide? Ima svoj tim i svoga gospodara.''

''Pa svejedno....'' promrljam,misleći kako će možda biti preopasno za njega.

''Nisi mu mama,može se brinuti za sebe osim toga radije se pobrini za sebe,sjećaš se što se dogodilo prošli put?'' spustim pogled prema dolje,jer dobro znam da Dorian nije bio pokraj mene taj dan,sada bih bila mrtva.

''Neću pogriješiti,ne ovaj put.''

''I bolje ti je.'' Što bi mu to trebalo značiti?

Nakon par minuta svi ubrzaju korak i zatim dođe red na mene,pa brže bolje skočim prema portalu,puštajući da me hladan osjećaj obuzme u potpunosti.Otovorim oči naglo udišući onaj miris nostalgije.New York,ne mogu ga se zasiti,stvarno ne mogu.

''Idemo.'' gospodar povikne i krenemo u trk.Ovaj put smo se krećali brže i spretnije,moji skokovi su sada bili potpuno sigurni i nije me bilo strah nikakvih ozljeda.Naučila sam da si ne mogu nauditi,jer ja mogu podnijeti ogrmnu bol,ali na kraju se oporaviti bez problema.

Mrkli mrak se protezao uskim ulicama,a miris Srcoždera nije dopirao do mene.Znači da je ovo mjesto čisto što se toga tiče.Ugledam bolnicu na kraju i zatim stanemo zajedno sa par lovaca.Bili su to dva visoka,bradata muškarca i jedna žena,koja je bila niska uspored s njima.Naš zadatak je da im pomognemo da uđu bez ikakvih problema u slučaju ako se Srcožderi nađu tamo,jer sigurno ne želimo da se hrane ljudima koji se ne mogu ni obraniti.

''Koga imate na spisku?'' gospodar upita jednog lovca,pa taj isti lovac izvadi malu kutijicu i ispred nas se pojavi hologram.Listao je slike ljudi i njihova imena.Bili su to svi tinejdžeri ili mala dijeca teško oboljela.

''U redu,spremni?'' kimnem glavom i zatim se lagano  počnemo šuljati prema bolnici.Gospodar izvadi nekakvu karticu i time otvori vrata bolnice.Znam da sada neki doktori rade noćnu smjenu tako da nam je rečeno da ih samo uspavamo s inekcijom koju sam držala u ruci.

Stanem u mračni hodnik čekajući da medicinska sestra krene.Njezini koraci su odzvanjali i u trenutku stavim svoju ruku na njezina usta i zabijem inekciju u vratnu žilu.Brzo je naslonim na zid i krenem prema katu.Jedan lovac je hodao iza mene,pa sam ga morala odvesti do prve sobe.U njoj je ležala djevojka duge crne kose potpuno blijeda.

''Nastavi pomagati.'' reče strogo,ne puštajući me da gledam kako obavlja taj proces.Baš je bezobrazan.Dorian se snalazio odlično kao i gospodar.Izgledalo je kao da i ne trebaju moju pomoć,pa sam izađla na stražnji izlaz provjeriti da li je sve u redu.

''Koji vrag?'' ugledam onu odvratnu sluz na stubištu i usitom trenutku vjetar mi donese smrad Srcoždera.Kako su se uspijeli prikriti ovdje.Potrčim sama prateći sluz,jer ako je samo jedan bit će mi lako riješiti ga se,a ne smijem ih pustiti unutra,naša misija će biti upropaštena.

Mumljanje i šapat.Poprilično sam sigurna da to čujem.Netko se bori protiv  Srcoždera.Potrčim prema uskoj ulici i ugledam tri Srcoždera kako sakirvaju nečije tijelo.

Izvadim bodež i skočim na prvog,kidajući njegovu glavu lijevom rukom,dok desnom rukom zabijam bodež u Srcoždera do njega.Trećeg sam bez problema dovršila jer je bio manji od ove dvojice.Napokon uhvatim dah i okrenem se prema tijelu.

Ne mogu vjerovati,ovo nije ona.

''Ne,ne,ne!'' vrisnem bacajući se na pod,kako bi bolje pogledala njezino lice.

''Marie.'' promuca,kašljajući vodenu tekućinu u boliku kristala.Njezina desna ruka je bila potpuno smrljvena,a obe noge odgrižene.Kako je ovo moguće?

''Roxy! Ostani sa mnom,pozvat ću pomoć!'' pokušavam suzdržati suze i ostati hrabra.Neću dopustiti da umre ovdje.

''Marie ne ostavljaj me.'' uhvati me sa svojom lijevom čitavom rukom.Njezine oči su gubile svoju moć i jedva je govorila.

''Ja sam kriva,nisam s trebala šuljati sama.'' promuca držeći se za mene. ''Umrijet ću Marie.'' mahnem glavom brišući suze. ''Nećeš,živjet ćeš još dugo,pusti me da ti pomognem.''

''U redu je.'' raširi oči. ''Živjela sam dosta dugo i ti to znaš,nemoj plakati.'' nasmiješi se,dok ja vrištim ''Znaš želim ti nešto dati.'' ukipim se,dok mi ona pomiče kosu sa lica.Zašto se ovo događa? Zašto Roxy? Oosba koja je bila uz mene tijekom preobrazbe i teških trenutaka.

''Ja sam dar dobila od jako drage osobe.'' reče jako tiho. ''I zato ga želim dati tebi.'' stisnem je za ruku trudeći se da ne plačem u posljednjim trenucima. ''Nosi dio mene Marie,molim te gledaj me u oči.'' pogledam u njezine zelene oči koji zaiskre istog trenutka kada se susretnu sa mnom.Čudan osjećaj prođe kroz moje tijelo,šaptaji glasova i hladnoće.

''Nemoj me zaboraviti.'' izusti i nakon toga spusti svoju ruku.Otišla je...Moja Roxy je mrtva...

Nemojte me ubiti ljudi xD