Maylin

31.

Ne znam ni sama koliko dugo smo trčali,ali dovoljno da osjetim oštar miris otpada,pomješanog sa dimom.Koliko dugo sam ovdje živjela,shvatila sam da ne poznajem New York onako kako sam mislila,očito postoje još gora i prljavija mjesta.Ispred nas se protežu dvije ogromne zgrade,dosta stare sudeći po starim razbijenim prozorima,prekriveni dječijom odjećom,a o vratima da ne govorim jer ih nije bilo,zar je moguće da netko živi ovdje?

''Budite zahvalni na ovim maskama.'' Arron nas kratko pogleda i zastane.Približi se prema meni i upre nešto sa strane na maski.Osjetim čist kisik,a neugodan miris nestane ''Sad ste potpuno zaštićeni.'' Reče,a ja se okrenem prema Dorianu,koji je ponovio isti postupak sa svojom maskom.

''Hajde,sada će te mi pomoć pomaknuti ove velike kamene ploče.'' Reče Arron i pokaže nam na kamene ploče koje su služile kao vrata,zar su se ljudi ogradili?

''Sigurno su čuli bajke o nama'' Arron se nasmiješi cinično,dok Dorian bez problema jednom rukom pomiče ogromnu ploču,a ja uzimam drugu. ''Bajke?'' ponovim,jer želim čuti na što točno misli.

''U ovim krajevima nas zovu demonima koji im otimaju djecu.'' Nasmješim se na tu izjavu.Pa što su drugo ljudi trebali pomisliti?

''Idemo unutra,zanemarite vrisku i nemojte nikoga žaliti,pod tim mislim ne posustajte na povike žena,činio im uslugu,barem im djeca neće umrijeti.'' Zadnju riječ izgovori jako tiho,jer opet na neki način nismo isti kao prije,a zapravo stvaramo vojsku da spasimo sve ljude uključujući i njihove roditelje.

''A kamo ćemo s njima?'' Dorian upita ozbiljnim tonom. ''Bojao sam se da nikad nećeš pitati.'' Arron mu uputi još jedan ponosan osmijeh,izgleda da je volio kad ga je Dorian ispitivao,pomislila sam da su moja pitanja glupa,pa otresem glavom.

''Ovo ovdje je dimna bomba.'' Izvuče tri i svakom pruži po jednu ''Nažalost radi samo na ljude,što se tiče Srcoždera potpuno su otporni na ovaj plin'' reče,pa nastavi ''Maylin ti ideš skroz gore na treći kat,ja na prvi Daniel na drugi,jasno?'' kimnem glavom,a Dorian učini isto. ''Baci bombu istog trenutka kada stupiš u hodnik,ekipa će se pobrinuti za djecu koja nemaju šansu da će preživjeti,odnosno naši lovci.'' Sjetim se kad sam prvi put čula tu riječ.Lovci.Oni su ti koji pretvaraju našu krv u kristale i prave od nas nemilosrdna oružja.

(...)

Krenem u trk za gospodarom i zaprepastim se onime što vidim.Prepun hodnik ljudi u poparanoj odjeći sa smećem naokolo.Mogla sam vidjeti žene i njihove poglede kad su nas vidjeli,dok su čvrsto krili svoju djecu od nas.

''Demoni! Našli su nas!'' trznem se na užasan vrisak.''Hajde.'' Dorian me trgne i pogledom mi zapovjedi da krenem prema trećem katu.Zbog svog oštrog sluha,mogla sam čuti trenutak kad je gospodar bacio dimnu bombu,pa sam se nastavila krećati gurajući što laganije ljude od sebe.Neki su čak imali oružje u svojim rukama,poput noževa i raznih oštrih predmeta.

''Otporni smo na metke.'' Dorian mi šapne tik do uha,pa se naježim.''Svejedno ne mislim da je lijep osjećaj kad te upucaju.'' Namršti se pa se progura ispred mene ''Rado ću ti demonstrirati.'' Krenem ga povući sa sobom,no čovjek zamrljanog lica posegne za starom torbom i izvuče stari pištolj,zatim opali pravo u Dorianova prsa.

''Dorian!'' vrisak se otme iz mog grla,ali on nije ni trepnuo,samo blagi osmijeh sablasti se ocrtavao na njegovom licu. ''Vidiš.'' Ponosno izjavi i zatim baci dimnu bombu,a njezin dim ubrzo uspava sve prisutne.

''Tvoj red.'' Reče,a ja još od šoka uspijem nekako se progurati između ljudi,odnosno tijela koja su ležala naokolo.Napokon stupim na treći kat i ne obazirući se na povike žena,tihim glasom kažem ''Žao mi je.'' I pustim bombu.

''Dobro obavljen posao.'' Arron postavi ruke na moja ramena ''Nije bilo tako teško.'' Reče i zatim se progura ispred nas.Nije teško,ali jezivo sigurno je. ''Što sad?'' upitam i iznenadim se kako mi se glas trese,mora da je od šoka.

''Mi smo svoje obavili,sad čekamo da nas netko zovne ako im treba pomoć.''

''Nadam se da nećemo čekati ovdje.'' Dorian se javi,naslonjen na stari zid,koji je izgledao kao da će se svaki tren srušiti.

''Nećemo.'' Uzvrati Arron,kolutajući očima.Za par trenutaka se nađemo vani i odmah izdahnem,jer onaj prizor je tako užasan da sigurno ne želim ponoviti i vidjeti sve ponovno. ''Slobodno se odmorite tu iza čoška,ja idem u kratku izvidnicu.'' Protegne noge,pa se okrene ''Ni makac,Daniel pazi na nju'' oprije nego uspijem odbiti tu ponudu,on nestane.Ne treba on paziti na mene,naročito on.Namrštim se i ugledam njegov mali osmijeh u kutu usana.

''Ne trebaš se birnuti za mene.'' Kažem,prisjećajući se kako je se derao na mene i o tome kako mu ne pada napamet spašavati moje dupe. ''Nisam ni namjeravao.'' Reče,pa mi okrene leđa.I što sad? Skrenem pogled prema svjetlima u gradu,sigurno je lijepo hodati bezbrižno ulicama.Poželim da se ovo nikad nije dogodilo,po tko zna koji put i nesvejsno počnem hodati prema uskoj ulici,prema svjetlu točnije.

''A kamo si ti pošla?'' začujem Dorianov prijeteći,polu zbunjeni glas.

''Nigdje'' zaustavim se praveći se kao da nemam pojma što mu je. ''Dovoljno te poznajem i prema tome slutim da želiš veselo proskakutati gradom,dok gospodara nema u nadi da ćeš se vratiti prije nego što shvati da te nema.'' Izjavi i potpuno je u pravu,ali ne pada mi napamet priznati mu to. ''Pa što onda?Ne trebam tebe da ideš sa mnom'' uprem prstom prema njemu i opet krenem hodati,ali ubrzo osjetim snažan stisak oko zgloba. ''On nam vjeruje.'' Susretnem se sa njegovim mračnim očima. ''Ne izigravaj detektiva,stvarno ta tvoja znatiželja nema kraja,suzbij to.'' Izgledalo je kao da reži na mene.Otmem svoju ruku iz njegove i prkosno ga odmjerim. ''Miči se od mene.'' Ukipi se,misleći da je zbog ovoga što sam ja rekla,ali osjetim snažnu jezu i hladnoću koja je prohujala mojim tijelom.Zašto se ovako osjećam.Zvukovi,nekakvo jecanje,ali nadljudsko...Ovo nisu ljudi,ovo su...Srcožderi.Naglo otvorim oči kad ispred sebe ugledam biće visine moje,golo mršavo tijelo,sa jednim okom na sredini izobljene glave.Odvratna zelena slina se protezala do poda i omamljena njegovim izgledom trgnem se kad me Dorian gurne iza velike kante. ''Ima ih više.'' Šapne također omamljen njegovom pojavom.

''Lovci hehehe.'' Jezivi glas odjekne ulicom,tako odvratan i opak. ''Ne,ne još bolje.'' Zastane pokraj kutije iza koje smo bili ja i Dorian. ''Oružja.'' Zatim se njegova velika glava pojavi ispred nas,a veliki jezik isplazi pokušavajući povući svu sluz oko usta i prljavih zubiju. ''Ovo je kraj za vas.'' Reče i pružu duge,koščate ruke prema nama.

Pozz ljudeki,oprostite što ste opet čekali nastavak,nemam interneta jer nisam kod kuće pa se nekako švercam xD nadam se da vam se sviđa ovaj mali zaplet. Što mislite što će se dogoditi? Sviđa li vam se kako se radnja odvija,molim vas iznesite svoja mišljenja,puno bi mi značilo,volim vas sve i hvala na svakoj maloj podršci.

X0