Maylin

28.

Trgnem se još jednom i susretnem se s njegovim,sada zbunjenim plavim očima.Ne mogu ja ovo...Iznenadni strah projuri kroz moje tijelo,pa brzo otvorim vrata i potrčim niz hodnik.Marie što to radiš? Pa on je Tommy,ovo sam  čekala sve ovo vrijeme,zašto bježim?Ovo je previše za mene,njegova pojava me uznemiruje.

''Pazi!'' spotaknem se,ali nečije ruke me spretno uhvatiše.

''Dorian?'' promucam još u šoku gledajući iza sebe.Pomislila sam da me slijedi,ali ipak nije...

''Trčiš kao da te sam vrag nosi.'' promrlja pomalo ljuto ispod oka.

''Oprosti...'' kažem spuštajući pogled prema dolje.

''Ti si se meni upravo ispričala? E sad sam siguran da je se nešto dogodilo.''  ponosno reče,ali ušuti kad primjeti moj ozbiljan pogled.Ne trebam mu reći za Tommya,ionako mi ne može pomoći. 

''Jesi bio kod gospodara?'' upitam ga smireno,dok hodam kao da se ništa nije dogodilo.Možda će Tommy odustati i pomisliti da je pogriješio,očito nisam spremna na susret s njim.

''Jesam,zato sam došao po tebe.'' tiho šapne dok njegov dah provocirajući dolazi s moje desne strane uha.

''Nema potrebe da mi se tako približiš.'' udarim ga desnom rukom po glavi,izazivajući smijeh zadovoljstva s njegove strane.Stvarno uživa u provokaciji.

(...)

''Gospodaru.'' supstim glavu od radosti jer ga napokon vidim.Iako nismo proveli puno vremena zajedno,njegov osmijeh i toplina su mi falili.Osjećala sam se kao da sam kod kuće u njegovoj blizini,valjda je to nekakva povezanost o kojoj nam je Hiyoko pričala.

''Napokon ste se vratili.'' položi ruke na naša ramena i zadovoljno klimne glavom. ''Vidim velike promjene otkad smo se zadnji put sreli,siguran sam da ste ojačali fizički,a i psihički? Pretpostavljam da vam je sada lakše u ovom svijetu?'' upita zabrinuto,pa se nasmješim kratko. ''Dobro smo.'' odgovorim više za Doriana nego za sebe.U mene gori plamen znatiželje i zbunjenosti,baš kad sam pomislila da se sve posložilo Tommy se pojavio i taj prokleti strah.U isto vrijeme ga želim vidjeti,a drugi dio mene želi pobjeći od njega.Možda se bojim svoje prošlosti?

''U svakom slučaju vi niste jedini koji ste naporno vježbali.'' reče ponosno,pa oboje podignemo glavu. ''Mala Tyra je dala sve od sebe zadnjih mjesec dana.'' napokon ugledam djevojčicu svijetlo smeđe kose.U sjećanju mi je ostala kao preplašena djevojčica,ali sada je izgledala jako stabilno i samouvjereno.

''Drago mi je da si dobro.'' nasmješim se i primjetim da se zacrvenila.Vješto je  se sakrivala iza njegovih leđa,pogotovo kad je se osjećala posramljeno.To se i dalje nije promjenilo.

''Tyra možeš se vratiti u svoju sobu.'' Arron tiho reče i zatim se naglo uozbilji.

''Moramo razgovarati.''

(...)

Nestrpljivo čekam da gospodar počne pričati,gledajući u Doriana koji nije izgledao naročito zainteresirano.Zar je uvjek bio ovako prokleto miran ili je samo glup?

''Sigurno ste čuli za naš pothvat u New Yorku.'' sledim se na sami spomen tog grada,pa skupim šake ispod stola.

''U zadnjih mjesec dana stanje se pogoršalo.Srcoždera je sve više,a naša oružja nisu u stanju obraniti se od njih.Izgleda da iskorištavaju naš strah i neke slabosti.'' postavi ruku na čelo,razmišljajući.

''Dugo sam preispitivao sam sebe i donio sam odluku.'' podigne glavu gledajući u nas. ''Odlučio sam vas povesti sa sobom u sljedećoj misiji.'' raširim oči u nevjerici. ''Hoćete reći da-?''

''Upravo to.Idete sa mnom u New York.Treba nam vaša snaga.''  nisam uspjela sakriti osmijeh zadovoljstva.Napokon ću moći biti korisna,želim se osloboditi ovog tereta,želim se osvetiti za svu patnju i bol.

''Gospodaru.'' Dorian se naglo trgne. ''Maylin bi trebala ostati ovdje.'' iznenadno reče potpuno ozbiljno.

''O čemu ti pričaš?'' ustanem bijesno.Nema šanse da ja ostajem.Tko je on da se javlja u moje ime?

''Zašto to misliš Daniele?'' Arron ga upita sumnjilavo,čekajući njegovo objašnjenje. ''Previše je opasno...'' tiho promrlja.

''Otkad je tebe briga? Ako se sjećaš,spol u ovom svijetu ne igra nikakvu ulogu.'' zaprijetim mu pogledom,ali nije posustao. ''Ona nije spremna.'' lupim šakom od stol,izazivajući trenje u sobi.

''Gospodaru,spremna sam koliko i on.Ja sam oružje,a svrha oružja je da služi svome gospodaru zar ne?'' smireno upitam ignorirajući riječi Doriana.Kasnije ću se suočiti s njim. 

''Žao mi je Daniele,ali Maylin je u pravu.'' primjetim grč na njegovom licu,nezadovoljstvo i mali bijes.

''Nemoj je podcjenjivati,spremna je.'' položi ruku na njegovo rame,no on se trgne. ''Spremna za uništenje.Vi ne vidite koliko je ona slaba.Nije u pitanju njezina fizička snaga,ali emocionalno...Potpuno rasulo,njezina znatiželja nas može sve ubiti.''

''Sad je dosta!'' skočim u naletu prema njemu bacajući ga na pod.

''Prestani! Nemaš pojma što govoriš.''

''Mislim da sam bio posve jasan,a ovo je dokaz.'' podigne glavu gledajući u Arrona. ''U stanju je skočiti na bilo koga,ako je vode njezine emocije,zar želite da misij propadne?'' odjednom gospodarovo lice promjeni izraz.Izgledalo je kao da će se složiti s njim.Zar Dorian kuje neku zavjeru protiv mene?

''Oprostite gospodaru,ja...Mogu se kontrolirati.'' prekrijem lice rukama,shvaćaujći da sam upala u Dorianovu zamku.Namjerno me je izludio i izazvao nestabilnost u meni i to ispred gospodara,a ja sam mu naivno upala u ruke.Dobro odigrano,ali ne predajem se tek tako.

''Razmislit ću o Maylin i o tome je li dovoljno spremna.'' krenem nešto reći,ali me Dorian čvrsto povuče za ruke vodeći me izvan prostorije.Budi tiho Marie,dobit ćeš svoju priliku da ga izudaraš do besvijesti.

Prva uđem u sobu koja je ostala ista od zanjeg puta,neočekivano Dorian je bio iza mene i zatvorio vrata.Odlično,sada ja ne moram ići do njegove sobe,olakšao je stvar.

''Ti si jedan obični sebični kreten.'' procijedim kroz zube skupljajući bijes u sebi. ''Koji je vrag ono bio? ''

''Ja sam u pravu Marie.'' reče i napravi par koraka prema meni. ''Zašto misliš da si bolji od mene?'' upitam ga,ali nije se iznenadio na moje pitanje. ''Nikada nisam rekao da sam bolji od tebe.''

''Kažeš jedno,ali radiš drugo.''

''Dobro znaš da nisi stabilna,ne možeš mene zavarati.'' prekriži ruke i stvarno sam mrzila ovu stranu.

''Ti me ne poznaješ.'' procijedim,sakrivajući svoje lice u sjeni. ''Oh,itekako te poznajem,lako te je pročitati.'' podignem ruku prema njemu,ali se zaustavim.Ovo je upravo ono što on čeka,neće me više izluditi. ''Onaj dečko...'' bijesno ga pogledam.

''Kladim se da si ga srela u ordinaciji,zato si onako trčala.'' podigne obrvu,čekajući moj odgovor.Proklet bio.

''Mislim da bi prvo trebala raščistiti neke stvari s njim,pa tek onda krenuti u borbu.Priznaj sama sebi da nisi spremna,ne možeš me zavarati.'' okrzne me blago prstom preko lica i zatim tiho i brzo izađe iz moje sobe.Zašto se ovako ponaša? Iako on mene može lako pročitati,ja s druge strane njega ne mogu nikako...Tako vješto sakriva svoje namjere i onda me na kraju iznenadi poput hladnog vjetra.Vrijeme je za promjene,moram se prvo pobrinuti za sebe.

-----------------------------

Pozz ljudi! :D Nadam se da vam je se nastavak svidio,oprostite što ste morali čekati,ostavite vote komentar punoo bi mi značiloo <3 Vi ste jedini koji me motiviraju da nastavim pisati,hvala vam.