Maylin

40.

Ljudi 4K+ pregleda!! Hvala vaam ogromnoooo,baš ste me ugodno iznenadili,nisam mislila da će ova priča dotle dogurat,ali evo ipak je se dogodilo xd Btw za sve one koji još nisu vidjeli,ako želite provjerite moju Random knjigu 'Jednostavno Iva' naravno ako me želite bolje upoznati,moje stavove,provale i ostale gluposti xD usputni komentari?

Šokirano držim u ruci sliku i osjećam kako Dorian stoji iza mene otvorenih usta.Nitko ovo nije očekivao.

''Maylin.'' Gospodar progovori i uzme mi fotografiju iz ruku.Što sada? Trebam li ga pitati ili se praviti kao da ništa nisam vidjela.U ovoj situaciji sam mogla samo gledati u Doriana i nadati se da nas on nekako spasi.

''Treba li ste prije ili poslije saznati.'' izdahne i zatim se neočekivano baci na stolicu.

''Saznati što?'' upitam i sjednem nasuprot njega,a Dorian pokraj mene.

''Ona priča o prvom oružju Maylin.'' ozbiljno reče naslanjajući se prema naprijed.Priča o prvom oružju...

''Pričali ste o gospodaru koji se zaljubio u pametnu ženu?'' Dorian se ubaci i tada mi je sve postalo jasno.

''Vi ste taj gospodar,a Hiyoko je bila prvo oružje zar ne?'' upitam,znajući već i sama odgovor,njegov pogled je sve govorio.Nikada ne bih pomislila da je Hiyoko prvo oružje ikada stvoreno.Pomislila sam da je to oružje davno uništeno zajedno s tim gospodarom,ali ovo nisam očekivala.

''Tako je,zato vas molim da ne širite okolo ovo što ste saznali.'' pokorno nas pogleda i zatim ustane sa stola. 

''Koliko ste vi zapravo stari?'' Dorian se umješa potpuno omamljen kao i ja.

''Davno sam prestao brojiti.'' reče sa bolnim osmijehom i s rukama u džepu izađe iz sobe.

''Wow...'' promrljam raširenih očiju ne gledajući u Doriana.

''Pa ovo je bilo neočekivano.''

''Slažem se.'' dodam i dalje razmišljajući o ovome što sam saznala.Zapravo nema ništa loše u tome,samo kako im je se dalo toliko dugo živjeti i boriti? Je li njihova ljubav i dalje ona prava? Sada bih postavila stotine pitanja Hiyoko i udušila bih je sa svim svojim mislima i izjavama,ali znam da to ne mogu učiniti.Moglo bi se reći da pokušavam kontrolirati svoju znatiželju.

''Prestani biti tako zaimšljena,stvarno mi ponekad ide na živce.'' Dorian zaškripi stolicom,namjerno iz čiste provokacije. ''To je moj problem,a ne tvoj.'' 

''I dalje mi nisi ispričala zašto si se odjednom počela ponašati tako čudno i zamišljeno?'' nasmješi se samozatajno i kunem se da je u meni proradila neka vrućina i nelagoda.Otkad sam ja postala ovako osjetljiva na njegove gluposti?

''Drugi put ćemo o tome.'' kažem.

''Slažem se.'' trgnem se kad iza sebe začujem poznati glas.Tommy.

''Kanarinac.'' Dorian promrljamlja nezadovoljno ustajući sa stola. ''Mogao si kucati?''

''Vrata su bila otvorena.'' odvrati Tommy prstom pokazujući na otvorena vrata.Gospodar ih je sigurno zaboravio zatvoriti u silnoj zbrci pretpostavljam.

''Nešto se dogodilo?'' upitam zabrinuto,ali sudeći prema njegovom opuštenom izarzu lica ne bih rekla. ''Ne,ne baš samo mi je bilo dosadno.'' odvrati s velikim osmijehom i zatim pogleda u Doriana.

''Što?'' Dorian se trgne i prekriži ruke na prsima. ''Ovo je i moj stan,prema tome ne pada mi na pamet ostaviti je s-'' zastane gledajući me ravno u oči ''Nebitno.'' promrlja,mada sam znala da je se dobro spteljao.

''Kad si već tu,zanima me jesi li razgovarao s Norom?'' upitam i pustim ga da sjedne za stol,dok je Dorian i dalje ostao za šankom neprestano gledajući čas u Tommya,pa u mene.Kao da je na iglama onakav napuhan.

''Pokušao sam,ali me izbjegava.'' odgovori posramljeno. ''I ja bih to uradio da sam na njezinom mjestu.'' Dorian reče premještajući se s jedne noge na drugu.

''Dorian.'' pogledam ga ispod oka,dajući mu do znanja da ne započinju nepotrebnu svađu.Još mi fali da se pokolju ispred mene.

''Pa vas dvoje ste postali poprilično bliski.'' Tommy tiho izjavi.

''Baš jesmo.'' Dorian zakorači i sjedne pored mene,prebacujući jednu ruku preko mog ramena. Koji vrag?

''Hej.'' očima pokažem da makne ruku s mog ramena.Što on zapravo želi? Napraviti Tommya lujbomornim? Kladim se da zna kako on ima osjećaje za mene,a ovo je njemu sve samo igrica da ga naljuti.

''Radimo na tome.'' promeškolji se i napokon makne ruku s mog ramena,malo se stresem,ipak nisam ostala ravnodušna kad me je obgrlio,jer sam se osjećala bespomoćno i iskreno se nadam da nitko to nije primjetio.

''Yoo Marie-'' vrckasti glas odzovni sobom i napokon ugledam Roxy na vratima s hranom u ruci.U zadnje vrijeme imaju dosta slobodnog,pa se tu i tamo nađemo i razgovaramo.Postala mi je prava prijateljica i užasno me podsjeća na Arminu.

''Nisam znala da imaš tajnu zabavu na koju nisam pozvana?'' digne obrve,praveći se da je uvrijeđena.Brzo se ustanem povlačući je za ruku. ''Trenutno mislim da ne možemo razgovarati ili bilo šta drugo raditi.'' šapnem,dok se kutak njezinih usana izvije u mali osmijeh. ''Pa vidim da si zauzeta,nekako je vruće ovdje šta ne?'' klepim je rukom po ramenu,zadnje što želim je da i ona započne sa svojim zezanjem. ''Sve je u redu.'' pokušavam ju uvjeriti,ali više sebe njego nju.

''Slušaj.'' jednu ruku stavi između nas te nastavi ''Možda izgledam kao da mi je 15,što je točno,ali ti i ja dobro znamo da sam punoo starija od tebe i znam šta se ovdje događa.''

''Roxy čujemo te.'' Dorian skupi obrve nezadovoljan,a Tommy kimnem glavom u znak da se slaže s njim.

''Oh,pa dobro onda.'' pljesne rukama veselo i sjedne na čelu stola,potpuno ignorirajući mene i moja upozorenja.

''Koji od vas dvojice je više zatreskan u moju Marie?'' zastanem šokirana ovom situacijom?Koji vrag Roxy? Ruku postavim na čelo,posramljeno gledajući u njihove izraze lica koje nisam mogla definirati.

''Mislim da je bilo dosta za danas.'' povučem je za ruku i izbacim van brzo zatvarajući vrata stana.Što se mene tiče mogu se počerupati unutra,ne mogu ih više gledati.

''Smiri se Marie,crvena si ko' paprika.'' ruke postavi na bokove,sasvim ponosna onim što je učinila.

''Ovo ti neću oprostiti da znaš.'' ljuto prozborim,isrpljena sa svime.Zašto se meni ovo događa? 

''Draga moja ti imaš lujbavnih problema,čak u ovom svijetu ne možeš pobjeći od toga.Ljubav je bolest.'' nasmješi se,ali znam da je mislila sve  najbolje za mene.

''Ne želim nikoga povrijediti.'' leđima skliznem na pod i sakrijem se među svoje ruke.

''Misliš ne želiš povrijediti jednu osobu?'' pruži ruku prema mojoj kosi i zatakne mi pramen sa strane. ''Bolje da to odmah riješiš nego da se nada,znaš to?''

''U pravu si reći ću mu,ali ne danas.'' zakoluta očima nevoljko no ipak me pusti bez ikakvog nagovaranja.Ne mogu mu uzvratiti osjećaje,bez obzira koliko oni jaki bili....Žao mi je Tommy.