Maylin

20.

Sljedeće jutro Dorian nije bio u svome krevetu,pretpostavljam da nije ni spavao jer mu je teško i odbija prihvatiti ovu situaciju.

Protegnem se,pa obavim svoju jutarnju rutinu,sudeći po stvarima koje su razbacane na policama rekla bi da je se i on spremao.Spustim se tiho prema velikom hodniku i primjetim Zena kako sam doručkuje.

''Jutro.'' reče kad primjeti moju figuru na vratima.

''Jutro.'' promrljam,pa sjednem na suprot njega.''Gdje je Dorian?'' upitam ga,a on mi uputi zbunjeni pogled. ''Mislim Daniel.'' mahnem glavom,jer ga uporno zovem Dorian. ''Vježba u podzemlju.'' odgovori smireno ispijajući neku plavu tekućinu iz čaše. ''Vježba što?'' ustanem sa stolice,jer sam željela otići i sama se uvjeriti.

''Držati čašu.'' nasmješi se,pa me pusti da sama odem provjeriti.Sva vrata su bila otvorena,tako da nisam trebala zvati Zena da mi ih otvori.Polako sam koračala kako ga ne bih uplašila,jer me je strah da će prestati vježbati ako me ugleda.Sada sam jasno mogla čuti kako tiho psuje sebi u bradu i pucketanje stakla.Primaknem glavu prema vratima kako bih jasnije mogla vidjeti kako vježba.Sjedio je na stolici uspravno,a pored njega je bilo još 5 čaša,a ove ostale su bile razbijene i prosute po podu.

''Mogu ja to.'' ohrabrivao je sebe,duboko dišući.Posegne rukom i zatim uzme čašu.Držao ju je punih pet sekundi nakon toga je se razbila,ali sam mogla vidjeti da napreduje.

''Marie znam da si tu.'' vikne ,pa ustane sa stolice.Nazvao me je Marie,a ne Maylin. ''Maylin sjećaš se.'' kažem kako bi se nekako izvukla iz ove neugodne situacije. ''Ne brini zovem te Maylin samo u javnosti,osim toga navikao sam više na Marie.'' prikrijem mali smješak,jer sam i ja njega uporno zvala Dorian.Drago mi je što je danas bio smiren i činilo se da će tako i ostati barem do kraja dana.

''Pa vidim da si se zabavio.'' Zen upadne u sobu,a iza njega je išao onaj mali robot koji je sakupljao staklo.

''Spremni za sljedeću vježbu?'' podgine jednu obrvu čekajući naš odgovor. ''Zar nećemo usavršavati držanje čaše?'' upitam.

''Mislim da je tjedan dana premalo da bi to naučili,možda ću vas trebati duže zadržati.'' namrštim se jer sam se nadala da će nas pustiti da budemo s ostalim oružjima,ne želim se osjećati kao uljez i u ovom svijetu kao u New Yorku.

''Što ako uspijemo naučiti sve što trebamo za tjedan dana?'' Dorian upita,pa pristupi Zenu malo bliže. ''To bi bilo sjajno,ali...'' sumnjao je u nas bilo je preočito i ispisano preko cijelog njegova lica. ''Uspjet ćemo.'' Dorian me pogleda,pa kimnem glavom. ''Onda koja je nova vježba?'' prekrižim ruke na prsima čekajući odgovor. ''Ring.'' reče i zatim krene prema njemu. ''Vi ste oružja,pa je bolje da što prije naučite osnove samoobrane i napada.'' znala sam da ću se morati jednom okušati u ovome s Dorianom,ali nisam mislila da će biti ovako brzo,pa ja ne znam ništa kad je u pitanju borba.

''Želiš da se borimo?'' Dorian postavi pitanje,a odgovor je bio potvrdan. ''Ali ja ne znam ništa o borbi.'' kažem pomalo neugodno,jer su oni ipak muškarci,pa pretpostavljam da je to za njih lako. ''Onog dana kada si postala oružje sve u tvome tijelu se promjenilo.'' reče Zen i zatim uđe u ring. ''Kao što refleksno podigneš ruku kada neki predmet ide prema tebi,tako je to kada se boriš...Tvoje tijelo će samo reagirati,ako mu dopustiš i ako ga dobro istreniraš.'' pogleda me i zatim nastavi ''Što se tiče snage,spol ne igra nikakvu ulogu.Zaboravi na stari svijet.U starom svijetu je bilo normalno da je muškarac jači od žene,ali ovdje ne.'' Dorian je čas gledao u mene,pa u Zena nije mu se sviđalo ovo. 

''Imate jednaku snagu,samo je pitanje tko je vještiji.'' nasmješi se podrugljivo i kao da je uživao provocirajući nas.Valjda je to nekakva metoda da nas motivira. 

''Hajde sad.'' mahne rukama da mu se pridužimo. ''Ti stani tu.'' odvuče me na drugi kraj ringa,a Doriana na suprotan. ''Odbaci taj ponos Daniele.Ne gledaj na nju kao djevojku.Tvoj neprijatelj može biti tvoja najveća slabost.'' Dorian se trgne kolutajući očima.Zen je ovaj put bio u pravu.Ne znamo kakvi neprijatelji mogu biti. ''Maylin...Napadni ga.'' raširim oči dok Dorian zauzima stav.Kako ga trebam napasti? ''Koristi nekakvu metodu,zamisli nekakvu sliku da se motiviraš...Poput vježbe s čašom.'' ovo je bio drugi put da mi se njegov glas podvukao ispod kože i izazivao je u meni jezu i unutrašnji nemir.Kao da me je prisiljavao da vidim nešto što ne želim.Otvorim oči i ovaj put vidim Arminu kako leži beživotno pokraj Doriana.''Spasi me Marie.'' reče i zatim pogleda u Doriana.Moje noge se same počnu micati i u pola sekunde sam se našla u zraku sprema skočiti na Doriana.On me spretno uhvati i odbaci na drugi kraj sobe.Očekivala sam ogromnu bol,ali pretpostavljam da me nije želio tako jako odbaciti. ''Zar ćeš mu pustiti da ti to radi?'' Zen vikne,pa brzo ustanem uživajući u ovoj igri.Micala sam se brzo i tiho.Izbjegavala sam svaki njegov udarac tražeći pravo vrijeme da mu uzvratim jednako jak udarac.Počela sam shvaćati svoju snagu i svoje tijelo.Kad podigne ruku prema meni,slegnem se i nogom ga odgurnem prema velikom stubu. ''Opaa!'' Zen počne pljeskati,pa se trgnem.Jesam li ga ozljedila?Kad se prašina rasprišla primjetila sam da se smije i to je natjeralo i mene na smijeh.

Ne znam koliko dugo smo izmjenjivali udarce,ali svakom minutom smo bili sve bolji i učili smo jedno od drugoga.Ovo mi je pružalo nekakvo zadovoljstvo,poput droge.Željela sam još i nisam mogla stati,a umarala sam se postpuno.

''Dobro,dosta za danas!'' Zen stane između nas kako bi prekinuo borbu. ''Shvaćate sad?'' upita nas,dok mi pokušavamo doći do daha. ''Vi ste oružja i ovo je posve normalno.Vaše tijelo uživa u borbi jedva čeka bilo kakvu akciju.''

''Da.'' kažem ispijajući bocu vode koju mi je Zen pružio. ''Oprosti Daniele,ali ja sam pomogao Maylin da se motivira.'' pogleda u mene,pa mu uputim zbunjen izraz.Kako misli on je meni pomogao?

''Recimo da mogu vidjeti vaše najbliže.Osobe koje su vam drage.'' prisjetim se male Amber jučer kada sam vježbala s čašom i sada Armine dok smo se borili. ''Ja sam taj koji stvara iluziju.Tjeram te da vidiš te osobe u opasnosti kako bi se pokrenula,kako bi ih zaštitila.Nisam uzalud glavni trener ovog područja.'' znači on je taj.Sve mi je jasno,zato mi je njegov glas bio u glavi,ali on zna sve moje slabosti i kako uopće može raditi nešto takvo?

''Ja nisam ništa vidio?'' Dorianov glas me trgne iz misli. ''Zato što sam svoj dar uputio samo prema Maylin.'' Dar? Pomalo je jezivo sve što otkrivam. 

''Zen!'' duboki glas odjekne sobom.Gospodar Arron.Što on radi ovdje? 

''Gospodaru.'' Zen se trgne,pa zajedno spustimo glavu u znak poštovanja.Nije bio sam.Hiyoko i još par meni nepoznatih osoba je bilo s njim.Nešto se dogodilo sigurno. 

''Moramo krenuti odmah.Srcožderi su napali New York iznenada.'' pogledam u Driana ne shvaćajući o kakvim Srcožderima govore? Jesu li to ona čudovišta koja jedu ljudska srca?

''Pripremi sva sposobna oružja za borbu.Što više to bolje.'' reče i zatim pogleda u nas. ''Vi ostajete ovdje.'' Dorian se namršti,a ni meni nije bilo svejedno. ''Molim vas.'' Dorian ga zaustavi. ''Pustite nas da idemo s vama.'' 

''Ne mogu,niste spremni za ovo.'' Dorian krene prema njemu,ali Hiyoko nam porpiječi put. ''Oprostite mi.'' pogleda nas i zatim osjetim bol u desnoj nozi.Opet su nas uspavali...

--------------------------------------------------

Jutro ljudi! Oprostite što se morali malo duže čekati na nastavak,ovaj tjedan mi je katastrofa,škola me ubija xD Molim vas ostavite vote ako vam se sviđa i naravno komentar puno bi mi značilo <3 Hvala svima koji čitaju :*