Maylin

43.

Oprostite što nastavka nije bilo,ali ova dva tjedna su bila katastrofa,kontrolni i ispitivanja ,pa mislim da je bolje da ne pišem ako nemam neke motivacije,jer najgore je nešto raditi ako nisi od volje,pa kasnije nisi ni zadovoljan ,nadam se da vam se ovaj nastavak sviđa i ostavite vote,komentar puno mi znači stvarno i hvala na bilo kakvom obliku podrške :) Stay awesome!

Btw što mislite o ship name za Doriana i Marie-Dorma/Domi/Marian hmmm nemam pojma,ako vi imate nešto bolje predlažite,možda i za Tommy i Marie ako vas ima koji ih shipaju,jer mi je dosta ljudi tako reklo :)

Tommy's P.O.V

''Ne mogu je nikako naći.'' uznemireno upadnem u sobi gdje je Nora provodila većinu svoga vremena.Soba sa računalima i stvarima koje meni nisu bile nimalo jasne,ali polako dopirem do nje i smatram da joj nisam toliko naporan kao prije.

''Mislim da je bila poprilično jasna kada je rekla da ne želi s nikim razgovarati.'' odvrati hladno tipkajući.

''Poanta je u tome da razgovara sa mnom znaš?'' podignem obrvu,te sjednem do nje.''Znam da joj je umrla prijateljica i baš zato treba nekoga da razgovara o tome,ja ju poznajem.'' odvaratim potpuno siguran u ono što govorim.Ja i Marie se znamo dosta dugo i smatram da mi se može obratiti kada god to poželi bez ustručavanja.

''Svatko treba prostora i vremena za sebe,ne možeš samo tako gnjaviti ljude ako oni to ne žele.'' zakoluta očima odmičući se od holograma. ''Osim toga još si zaljubljen u nju.'' lecnem se osjećajući kako se crvenim.

''Kao da ti znaš.'' promrljam kroz zube izbjegavajući njezin pogled.

''Nažalost ta ljubav je jednostrana zar ne?'' kimnem glavom,iznerviram tom činjenicom.Iako mi Marie to nije rekla u facu,potpuno sam siguran da ne osjeća isto što i ja prema njoj.

''Vidi me samo kao prijatelja,ali uvijek se nadam da će se to promjeniti ako se budem više trudio.'' odgovorim snuždeno promatrajući njezine smeđe oči koje su sve upijale.Iako to možda ne želi priznati godi joj društvo.Nitko nije zaslužio toliku kaznu da bude osuđen na samoću kao ona.

''K vragu Tommy!'' trgnem se na njezin povik dok ona nešto tipka potpuno fokusirana.

''Vidjela sam je kako ulazi u izoliranu sobu sa Hiyoko.'' 

''Zašto mi to prije nisi rekla?'' ustanem spremajući se krenuti prema tamo.

''Stani zelembać.'' uhvati me za vrh majice i povuče natrag. ''Ne smiješ tamo,osim toga ženska je tek stala na dvije zdrave.'' U pravu je.Marie je se tek oporavila od velikog šoka.

''Postoji šansa samo da ih vidimo ovdje,ali nažalost nemam pristup zvuku.'' objasni kucajući nekakve šifre na zaslonu.

''Daj što daš.'' kratko kažem i vratim se na mjesto.Za par sekundi ugledam kako Hiyoko maše rukama,dok nam je Marie leđima bila okrenuta noseći odjeću koja je bila prevelika za nju.Dobro Tommy sada nije vrijeme da misliš o tome što Marie nosi.

''Zanima me o čemu razgovaraju.'' kažem pokušavajući čitati s usana,ali mi ne ide. 

''Čini se kao da je nešto ozbiljno.'' Nora dobaci i potpuno se složim.Hiyokin izraz lica je bio mrtav ozbiljan.

''Što ona to radi?'' zabijem glavu u zaslon,pa Nora zumira prema Marie kojoj sam sada mogao vidjeti profil lica.

''Ona plače.'' izustim.

Nakon toga Marie bijesno počne udarati Hiyoko sa suzama u očima. ''Mi moramo tamo.''

''Ne može!'' zgrabi me za ruku ne dopuštajući da se odvojim od stolice. ''Što god da se događa mi u tu sobu ne smijemo ući.'' zareži.

''Ma prestani pratiti glupa pravila!''

''Čekaj idem s tobom!'' iznenadim se što je to uopće predložila,ali dobro neću joj se suprostavljati.

(...)

''Misliš li da su još unutra?'' šapnem tiho dok stojimo ispred sobe,pazeći da bijeli stražar ne naiđe. ''Sto posto,da nisu već bi ih sreli negdje u hodniku.''

Prislonim uho na vrata kako bi nešto čuo.

''Majmune to je izolirana soba,što znači da ne možemo čuti ništa dok smo ovdje vani.'' posramljeno raširim oči,koliki sam kreten zaboravio sam da je to Nora maloprije spomenula.

''Sad možemo samo čekati.'' reče te sjedne na pod. ''Tako je.'' složim se i sjednem do nje.

''Žao mi je.'' izusti dobacujući mi kratak pogled ''Zbog čega?'' upitam zbunjeno.

''Pa...Svega.Prvo zbog onog dana kad smo se tek sreli i vas dvoje ste mi pokušali pomoći.'' nasmiješi se onako bolno. ''Niste znali,a k tome sam tebe ozljedila.'' nasmješim se prisjećajući se te scene ''Nije mene lako srušiti.''

''Baš.'' zakoluta očima ne skidajući osmijeh sa lica.To je bio prvi put da sam ju vidio kako se smije i drago im je zbog toga.Nije ona loša osoba.

''Marie stani!'' u tom trenutku ugledam Marie kako trči nenormalnom brzinom,a na vratima je uspuhano stajala blijedog lica Hiyoko.

''Što se dogodilo?'' brzo upitam dvoumeći se da odmah potrčim za Marie.

''Ne mogu ti sada objasniti,prvo moramo po Marie.'' kimnem glavom,te osjetim stisak od Nore.Znala je kamo će otići,mogao sam to vidjeti po njezinom odrazu lica.Uvijek je imala taj čvrsti pogled kada je nešto znala.Potpuno sigurna.

Marie's P.O.V.

Jeste li ikada imali osjećaj da se vaše noćne more ostvaruju? Da je tama jedino što dobro poznajete,a nada samo pojam koji tiješi ljude i drži ih na životu? Opet sam na početku.Sve je tako nestvarno i mutno u mojim očima dok trčim potpuno bez kontrole.

Ona je bila tu...

Bila je živa i ponovno umrla.Kada saznate da je vaš roditelj umro po drugi put u drugom svijetu je ludo.Zašto mi nisu rekli? Zašto su svi prevaranti i prokletnici? Činjenica da i ja umirem me zapravo veseli.Ne želim patiti,želim samo nestati brzo odmah sada.

Teškim koracima krečem prema izlazu i osjećam mučninu u svome želucu.Dakle ovo su simptomi moga umiranja.Baš onako kako mi je Hiyoko objasnila.

Prvo je to vrtoglavica,zatim slijedi mučnina i povraćanje,koža postaje plava ,a oči crvene poput najcrvenije ruže sve dok ne počnem povraćati vlastitu krv.Nakon toga započinju haluciniranja i tek na kraju lijepa smrt.Ono što mi je prestalo su tri dana,ako budem imala sreće i pet,mada se nadam da će me i ovaj put sreća zaobići.

Zadubljena u svojim mislima shvatim da više ne hodam.Moje noge ne dodiruju pod već su u zraku.

Pokušavam razbistriti svoj vid,ali me ne sluša...Osjećam samo dva poznata mirisa.

Dorian.Njegove čvrste ruke i tvrda prsa me nose poput vjetra,a ispred mene se vijori bijeli vučji rep...Zašto ona? Zašto sad?