Maylin

46.

Ne znam više šta da kažem kako bi se ispričala,ali nisam imala volje u posljednje vrijeme,a i prije sam vam rekla da ću radije pisati kada sam raspoložena pa da na nešto liči nego da sebe silim i na kraju da mi se nastavak ne svidi,tako da sretni vam svi blagdani sa zakašnjenjem i nravno Sretna Nova 2017!! Nadam se da će biti bolja i veselija ;) Ostavite vote komentar puno bi mi značila vaša podrška! Stay awesome!

Dorian's P.O.V.

Pažljivo držim njezinu ruku i čekam da otvori oči,želim da mene prvog ugleda bez obzira koliko sada sebično to zvučalo treba mi.Trebam njezinu pažnju na samo par sekundi.

''Marie.'' promucam u nadi da će napokon otvoriti oči.Valjda ono od maloprije nije bila lažna uzbuna.Napokon primjetim kako silovito grči svoje prste oko moje ruke i pomiče glavu.

''Ne!!'' vrisne u očaju,te naglo otvori oči.

''Hej,hej sve je u redu.'' brzo je povučem u zagrljaj kako bi se smirila. ''Dorian?'' zagleda se u mene kao da sanja,bila je isprepadnuta sigurno.Kao da je se bojala da ovo nije stvarnost. ''Tu sam,smiri se molim te.'' kažem smireno,dok njezin pogled luta po sobi ''Gdje sam?'' upita posve tiho gledajući svoje ruke.Sigurno traži nekakve posljedice,jer prije nego što ju je Gilma izlječila njeno tijelo je se lomilo,a koža joj je bila potpuno plava na nekim mjestima.

''Na sigurnom.Hayley mi je pomogla dok si umirala.'' odgovorim gledajući je ravno u oči.Toliko su mi falile i koristio sam svaku sekundu samo da ih gledam. ''Šta to znači? Da sam preživjela?'' 

''Da.Nećeš umrijeti izgleda da Canisi znaju puno više nego oružja u gospodari.Stigli smo u zadnji čas.'' izdahne od olakšanje,ali dalje je izgledala iscrpljeno.

''Hvala ti.'' promuca i ponovno stisne moju ruku i primjetim mali smješak na njezinom licu ''Jedan dio mene je želio da umrem Dorian.Oprosti,ali samo sam željela da svemu dođe kraj.'' namrštim se,jer ovo nije prvi put da je poželjela da nestane. ''A taj drugi dio?'' upitam.

''Želio je da živim.'' uspravi se u sjedečki položaj. ''Želio je da živim i da se borim sa vama.'' pogleda me još jednom,te spusti pogled prema dolje. ''Opet si me spasio,zar nisi umoran od toga?'' 

''Nikada Marie ja-''

''Maylin!'' Hayley cikne,te skoči prema njoj. ''Jesi dobro? Vidiš li me?'' 

''Hayley smiri se'' brzo ju povučem za rep i izgleda da taj dio nisam smio dirati. ''Jesi ti normalan? Znaš kako to boli!'' dignem obe ruke u znak obrane i zatim smijeh odjekne sobom.Jedan jedini.Usprkos svemu uspjela je se nasmijati onako kako ona samo zna.Očaravajuće.

''Dobro sam Hayley i ne znam kako da ti se zahvalim.''

''Ne trebaš,sada smo kvit.'' Hayley odvrati ponosno praveći se kao da nije učinila ništa veliko,ali je zapravo pucala od sreće.

''Stara Gilma te je izlječila i rekla je da te odvedem dolje trebaš jesti.'' napravim par brzih koraka prema Marie kako bih joj pomogao da ustane ''Možeš li?'' upitam,a ona kimne glavom.Sačekam par sekundi da se uvjerim da može sama hodati.Izgledala je premršavo,ali u svakom slučaju to možemo brzo popraviti.

Za par minuta sjedili smo oko male vatre okruženi s cijelim čoporom,uključujući djecu,pa i one najstarije.Svi su pričali i bilo mi je drago što nisu buljili u nas kao da smo neki uljezi.Osjetio sam neku toplinu i ljubav poput jedne velike obutelji.

Gledao sam u njezinu zdjelu i trpao što više hrane čim bih vidio da je poluprazna. 

''Dorian?''

''Hm?'' podignem obrvu gledajući u nju. ''Ti nisi ništa jeo.'' kaže pomalo ljuto. ''Nisam gladan.'' kažem te spustim zdjelicu pored sebe. ''Bit ću dobro,ne trebaš gladovati radi mene osim toga osjećam kako mi se snaga vraća.'' nasmješi se de brzim pokretom stavi mali komad u moja usta potpuno neočekivano. ''Ukusno?'' kimnem glavom potpuno posramljem.Otkad sam ja postao mekušac? Zbog njezinih slatkih pokreta?