Maylin

14.

Roxy's P.O.V

Umorna od posla bacam se na krevet čim stignem.Danas je bio naporan dan,jer smo morali očistiti cijelu dvoranu zajedno s ostalima,a plus pridošlice koje nisu izabrane su dobile druge sobe i morat će se upoznati s novim poslovima koji su manje važniji od posla kojima se bave oružja.Marie je imala sreće i drago mi je zbog toga.Arron je najbolji gospodar od svih.Ljubazan i uvijek je bio protiv nasilja i znao je koliko nam je zapravo teško.

Ukočim se kad začujem kako me netko doziva.Glas je bio tih,ali mogla sam prepoznati da je to bila Hiyoko.Polako otvorim vrata i razgledam okolo.Bijeli stražari mjenjaju smjenu i jedan bi trebao dođi za dvije minute.

''Roxy.'' stisak nečije ruke me povuče u drugi hodnik. ''Hiyoko.'' iznenađeno kažem kad primjetim njezino blijedo lice.Nešto je se sigurno dogodilo.''Marie je u opasnosti.'' kaže oprezno sklanjajući svoju dugu narančastu kosu. ''Kako misliš,gdje je?'' upitam je zabirnuto,jer je trebala sigurno biti kod gospodara Arrona zajedno sa ostalima.

''Nemam vremena za detalje zato sam i došla po tebe...Dok sam nosila nove lijekove na sprat gdje stanuju gospodari,primjetila sam Arrona kako nervozno šeta po hodniku i sa sobom vodi malu djevojčicu.'' kimnem glavom,jer je Arron pored Marie izabrao visokog dečka i malu djevojčicu. 

''Netko ih je oteo,a sudeći po onome što je mala djevojčica rekla,taj netko je imao žutu kosu.'' raširim oči,kad napokon shvatim da je prokletnica Linda to učinila. ''Vještica!'' lupim šakom u zid pokušavajući se smiriti,ovo nije dobro.Marie bi mogla umrijeti ako nešto ne poduzmemo. ''Namjerava li išta učiniti?'' 

''Poslao je ljude da ih potraže,ali protiv Linde je teško to znaš i sama.'' stisnem šake,jer sam i predobro poznavala Lindu.Bila je odviše moćna i nitko nije mogao učiniti ništa protiv nje.Imala je svoje miljenike posvuda i tko zna kako ih je mamila u svoju zamku i čime ih zapravo ucjenjuje.

''Iskoristi svoj dar.'' postavi ruku na moje lice. ''Prošlo je dugo vremena otkad sam koristila svoj dar...Trebat će mi pomoć.'' napokon kažem,a Hiyoko prekine moja razmišljanja. ''Marie nije jedina koja je oteta.'' nagnem se u stranu kako bi provjerila još jednom ima li ikoga. ''Onaj visoki dečko je zajedno s njom.'' prisjetim se dečka koji je hrabro kročio pred Arrona.Sjećam se da je prekrio svoju kosu sa crnom kapom. ''Je li moguće da i on ima crnu kosu?'' potvrdno kimne glavom. ''Sigurno.''Nikada nisam ni mogla zamisliti da će dvoje pridošlica imati crnu kosu.Zadnja osoba koja je se pojavila sa crnom kosom je bio muškarac i to prije sto godina.Takva vrsta je bila neprihvatljiva kako kažu,ali to je samo bio izgovor jer su ih se drugi gospodari bojali.Bojali su se njihove prave moći da će ih nadvladati ili izdati.Zato su ih ubijali i sigurna sam da to Linda želi.Želi ubiti Marie i dečka pod svaku cijenu,a ja to neću dopustiti.

(...)

''Čistit ću podove mjesec dana umjesto tebe?'' nakon što sam pronašla Camiliu morala sam je nekako nagovoriti da mi pomogne,a ovakvu ponudu nije mogla odbiti. ''Nikakvi podovi nas neće spasiti ako nas uhvate i ovo radim zato što sama želim,ne trebaš raditi nikakve poslove umjesto mene.'' iznenadim se kad to rekla.Uvijek je bila ogorčena i ljuta na svakoga.Pogotovo otkad smo ostali bez gospodara,nije dala nikome da joj se približi.Dobro sam znala da je to njezin štiti i da tako pati.Ipak smo bile partnerice nekada.

''Malo sam zahrđala,ali mislim da ćemo uspijeti.'' skupi prste,lagano pucketajući ih. ''Prvo trebamo saznati gdje je Linda.'' kaže i ja se odmah namrštim.Ova zgrada je bila toliko ogromna da moje oči ne mogu uhvatiti cijelu sliku s vana.Imala je tisuće  prolaza i Linda je mogla biti bilo gdje.Previše je lukava i tko zna što im radi,valjda nije prekasno.okrenem se na drugu stranu kada začujem tiho jecanje na kraju hodnika. ''Neka djevojka plače.'' Camilia je to isto čula,mada to nije bilo ništa čudno.Pomislila sam da je to neka pridošlica koja se mora pomiriti sa situacijom da će ostati ovdje kao sluga,ali sam se prevarila.Mogla sam čuti kako izgovara kletve i proklinje sama sebe.Mi oružja smo imali savršen sluh i mogli smo čuti na veliku daljinu. ''Linda.'' tiho kažem,kad sam začula kako djevojka izgovara njezino ime,željela ju je zadaviti.Potrčim zajedno s Camiliom prema kraju hodnika.

Djevojka se trgne kada ugleda naša lica.Njezina zelena kosa je bila raštrkana po cijelome licu i rukama je sakrivala svoje vidljive modrice.Ona je bila prvo oružje,ali nažalost pripala je Lindi. ''Ti si oružje od Linde.'' Camilia ćućne odmah pored nje,hladno govoreći.Nismo imale vremena da je tiješimo,trebale smo informacije odmah. ''To ti je Linda učinila.'' rukom dodiren njezino lice,kada ona razgorači prestrašeno oči. ''Nećemo ti ništa...Čula sam kako je preklinješ.'' kažem,pa nastavim ''Ti znaš gdje je odvela jednu djevojku i dečka?'' podignem obrvu čekajući njezin odgovor.Camilia je gubila strpljenje.Djevojka nije ništa odgovarala,sigurno se boji da će ju Linda ubiti ako išta kaže. ''Ne brini,ako nam sada kežš gdje su Linda će biti kažnjena i pobrinit ćemo se da ti ne naudi,zato te molim.'' primim njezine obe ruke i pogledam je u oči. ''Reci nam gdje su,kajat ćeš se cijeli život.Znam da ti nisi željela ništa od ovoga i da ti nije jasno što se uopće događa,ali nam moraš reći gdje ih je Linda odvela?''

''Soba za zabranjeni postupak.'' promuca tiho i brzo ustanem.Dobro sam znala gdje se ta soba nalazi,a mnogi od oružja koja su dugo ovdje nisu to znali pa čak ni Camilia. ''Hvala ti puno.'' iskreno kažem,a Camilia me zbunjeno pogleda. ''Znam gdje je ta soba,požuri!'' 

(...)

Duboko u mračnim hodnicima,Camilia hoda iza mene dok ja vodim put.I najmanji šum bi mogao nas otkriti.Linda je bila među boljima što se tiče prikradnja i prislušivanja,zato smo morale biti ekstra oprezne.Hodale smo brzo,jer svaka sekunda je bitna.Napkon sam čula neke zvukove.

''Blizu smo...'' ukočim se kad začujem užasan vrisak.Marie.Počelo je!Potrčim poput jelena dok me noge nose.Camilia je znala što treba raditi.Njezin vrisak se mješao sa vriskom od dečka.Oboje su patili i bol je sigurno bila nepodnošljiva.Napkon smo pronašli vrata,pa smo komunicirale pogledima,riječi su bile suvišne.Prisjetila sam se dana kada smo skupa radile i tako komunicirale.Nismo trebale razmejnjivati nikakve riječi,odlično smo se slagale samo po govoru tijela i znale smo što treba raditi.Camilia je također bila darovita poput mene.Nisu sva oružja bila te sreće da dobiju neki dar koji će ih razlikovati od drugih i samo je naš gospodar za to znao i skrivao je to od ostalih.Oružja su snažna sama po sebi,mogu dizati teret koji je deset puta teži od njih poput mravi.Snaga koja kruži kroz nas je neopisiva,ali dar je ipak nešto posebno.

Camilia položi ruku na bravu duboko dišući.Znala sam ako sada pogriješi da će nas to koštati života,ali moramo riskirati.Brava se počela topiti.Svaka stvar koja se našla pod njezinom rukom je se mogla pretvoriti u bljutavu tekućinu ako je to ona željela.Uživala sam gledajući ju kako to radi i stvarno je bila savršena u svom poslu.Kada se vrata otvore,imat ću samo pola sekunde da reagiram i poduzmem nešto.

Vrata se napkon otvore i nakon dugo vremena,pustim ogroman vrisak poput vribacije koji je obuhvatio cijelu sobu uključujući ljude u njoj osim Marie i dečka koji je bio zatvoren odmah do nje.

''Trideset sekundi do hlađenja! Požuri!'' skočim prema ležaju u kojem je Marie bila.Moram je spasiti...

-----------------------------------------

Nadam se da ste uživali u novom nastavku :D Puno bi mi značilo kada bi na ovaj nastavak ostavili komentar i svoja mišljenja,prihvaćam sve :)Hvala na svim lijepim komentarima i vote i naravno svima koji čitaju ly! <3