Maylin

45.

Meni je jakoooo žao što ste morali čekati,ali stvarno sam trebala razmisliti dobro o svemu o priči i o školi da ne duljim xd Kraj je već osmišljen tako da sam sada sto posto sigurna što ću učiniti tj,kako završiti tako da budite spremni neće biti još puno dijelova ;) Hvala svima koji su ostali čitati ovu priču,ostavite komentar,vote čisto da znam ima li vas koji još čitate,hvalaa još jednom! <3

Dorian's P.O.V.

Napokon držim njezinu krhku ruku i promatram njezino lice.Na prvi pogled bih rekao da je mrtva zbog izrazito blijedog lica i ukočenosti,no i dalje vidim kako se njezina prsa polako dižu,zatim spuštaju.

Ipak me je stara Gilma pustila da budem s njom,iako se čini kao neka opasna vještica ima nešto u njezinim očima,nešto što mi fali iz staroga svijeta.

''Mala je vraški borac.'' Hayley stupi u sobu  s jabukom u ustima. ''Hoćeš?'' otrgne jednu stranu zubima,no odmahnem glavom.Nije mi do jela.

''Samo zato što ona ne može jesti to ne znači da ti ne moraš?'' podigne obrvu u znak male provokacije ''No dobro.'' pustim Marienu ruku i uhvatim polovicu jabuke. ''Kratki smo na zalihama,jabuke su trenutno jedno što jedemo proteklih par dana.'' reče,te sjedne do mene točnije ispred ležaja.

''Malo je smješno što vukovi jedu jabuke zar ne?'' dobacim kroz šalu. ''Mi nismo u cjelosti Canisi to ti je valjda jasno.'' sarkastično dobaci,žvačući jabuku. ''I mi možemo jesti voćke.'' kimnem glavom i ponovno vratim pogled na Marie.

''Izgledaš kao da imaš tonu pitanja za mene.'' pogleda me ravno u oči. ''Pa zapravo i imam.'' pročistim glas i okrenem se prema njoj ''No da čujem?''

''Zašto nas mrzite?'' upitam ozbijno.

''Tsk!'' ispljune mali komad jabuke na pod. ''Kakvo glupo pitanje,zamisli da ja tebe pitam zašto ste nam ubili poglavara ha?'' raširi ruke iako ja nemam pojma o čemu priča ni tko je taj poglavar ''Točnije bio je moj djed.'' spusti ruke i skupi se. ''Djed? Oprosti,ali ja nemam pojma kakvi se ratovi vode između Canisa i oružja,to je se sigurno dogodilo prije nego što smo Marie i ja postali oružja.'' odvratim potpuno sigurno.

''Jesi ti lud?'' ustane usplahireno ''To se dogodilo prije mjesec dana i nećeš mene zavarati,jer dobro znam da sam tebe i vranu viđala i prije.Vjesti o oružjima koji imaju crnu kosu brzo putuju,pa čak i do nas.'' namrštim se jer vidim da je ona poprilično ratoborna ženska.

''Onda mi objasni zašto se ne podnosimo?'' raširi oči u čudu. ''Jel' se praviš glup?''

''Zar izgledam tako?'' odvratim što smirenije. ''Pa iskreno izgledaš malo glupo.'' prekriži ruke i nevoljko se vrati do mene. 

''Uff gdje da počnem.'' doda zamišljeno.

''Od početka?'' predložim.

''Jao,to bi potrajalo danima uglavnom skratit ću uvod.'' 

''Napokon.'' 

''Canisi postoje još prije nego neki gospodari što znači da smo i sami stariji od oružja.Do prije sto godina nitko još nije znao za nas i svijet je bio odličan,barem su mi tako pričali.Sve dok jednog dana jedno od njuškala vaših gospodara nije moglo udovoljiti svojoj znatiželji.'' zastane razmišljajući.

''Tko je to njuškalo?'' upitam znatiželjno.

''Bila je to vitka gospodarica izrazito zlih očiju,a njezina aura je odavala samo tamu i zlo.Sama je pronašla naš bivši logor i dok mi nismo ništa znali za par dana je dovela vojsku sastavljenu od bijelih stražara i oružja.Pošto sam ja bila mala klinka,a mi sami sporo starimo djed me je  poslao u bijeg na sigurno sa majkom i starijim bratom.'' nasmješi se nekako cinično te nastavi ''Ni sama ne znam koliko dugo smo trčali bez odmora,no nešto ću ti reći što nikada neću zaboraviti.'' stisne pesnice toliko jako da sam mislio da će probiti vlastitu kožu s noktima.