Maylin

44.

Oprostite što ste morali čekati na nastavak,ali kao što sam prije rekla škola mi stvara probleme,pa i sporedne stvari tako da nisam odustala od priče,a ne namjeravam,planiram je završiti da mogu mirne savjesti spavati jer volim ovu priču xd BTW JOŠ MALO PA 5K AAAA lol Ostavite komentar,vote puno bi mi načilo volim vas <3!

Dorian's P.O.V.

-Sat prije susreta s Marie-

Hodam već 20 minuta po ovoj šugavoj zgradi tražeći nju ili bilo koga tko je poznaje.Ne mogu se prestati brinuti,ne mogu smiriti svoju drhtavicu.Izgledam tako umorno jer nisam spavao još od onog dana kada je Roxy umrla i kada je dio Marie nestalo.Ne mogu više vidjeti onaj sjaj u njezinim očima,onu strast za životom ma kakv god on bio.

Ponovno uđem u njezinu sobu nadajući se da je se vratila,ali ne.Njezin krevet je bio prazan kao i cijela ova soba.Bez života tako monotona i bolna za gledati.Kladim se da bi gospodar znao gdje je,ali ni njega ne mogu naći.Odjednom su svi nestali dok ja ludim od brige.

Osjetim onu nelagodu kao da me netko gleda.Okrenem se i čvrsto pogledam prema obližnjem stablu,ali nikoga nije bilo.

''Samo vjetar.'' promrljam tješeći sam sebe.

''Vi oružja ste tako naivna bića.''tihi glas odjekne sobom i ispred sebe ugledam nisku djevojku u dugom crnom kaputu,dok joj je lice bilo prekriveno kapuljačom tako da sam joj mogao vidjeti samo sitne ružičaste usne.

Ne shvaćajući tko je i što je krenem prema njoj spreman da joj otkinem glavu.Ona samo spretno skoči na policu iznad Marienog kreveta donoseći onaj isti miris kojeg sam osjetio na Marie prije mjesec dana.Miris psa...

''Napokon si shvatio.'' otkrije svoj osmijeh naslanjajući se na zid i dalje sjedeći ''Po tvom izrazu lica vidim kako ti ne odgovara moj miris,ali da ti pravo kažem i vi smrdite i to jako.'' stisnem pesnice spreman da opet skočiom nanju.Što ako je ona došla ovdje učini nešto loše?Još nam i to fali?

''Hej,hej polako!'' stavi obe ruke ispred sebe u znak predaje ''Govro tko si inače ćeš loše završiti.''

''Rado bih se zabavljala s tobom,no i dalje sam pod šokom da roboti posjeduju dva oružja s crnom kosom.'' progovori ozbiljnim glasom i nekako sam osjetio povjerenje u njezinom glasu.Ovog puta nije izgledala kao da je došla nekome nauditi iako nemam pojma tko je ili bolje rečeno što je i kakve veze ima s Marie.Jer sam sto posto siguran da ju je Marie srela.

''Imamo jako malo vremena zato me slušaj.'' podigne glavu skidajući kaaput sa sebe.Njezina duga crvena kosa ispuni sobu,a ono što me je najviše začudilo je bio bijeli vučji rep.

''Ukratko zovu nas Canisi i vi ste naši neprijatelji,no o tome ćemo pričati neki drugi put.'' raširim oči na ovu činjenicu? Canisi? Neprijatelji? Koji vrag?

''Ti si prijatelj od Maylin zar ne?'' lecnem se čim spomene njezino ime ''Jesam.'' odgovorim tiše nego što sam očekivao.

''Ona umire.''

(...)

Trčim koliko me noge nose prateći Haylel i iskreno ne znam mogu li joj u potpunosti vjerovati,ali nemam izbora.Marie umire zbog okrutne sudbine i osjećam nagon kakvog nikada prije nisam osjećao.Neću dopustiti da ona umre,ne sada kada ni ne zna što osjećam prema njoj.

''Povuci se.'' Haylel skoči prema meni gurajući me u stranu kako bi me sakrila od stražara.Zahvaljujući njoj izvan opasnosti smo. ''Hvala.'' kažem misleći ono što sam rekao.Osjećam se zbunjeno toliko da ni ne gledam što radim.

''Ostani pribran,nisam bezveze provela tri sata špijunrajući ovu glupu zgradu kako bih saznala gdje je.'' zareži pokazujući svoje očnjake. ''U pravu si.'' kimnem glavom i pogledam prema stepenicama.

''Eno je!'' skočim bez razmišljanja gledajući kako njezino tijelo pada na pod. ''Pusti mene.'' kažem odlučno uzimajući njezino krhko tijelo u svoje naručje dok je Hayley trčala ispred mene. ''Sve će biti u redu Marie ostani sa mnom!'' čvrsto je stisnem u strahu od onoga što će se dogoditi.Tako je blijda i tako...beživotna.

Ispred nas su bila dva bijela stražara i Hayley je bez ikakvog ustrčavanja skočila na njih i u roku od tri sekunde njihove robotske glave su bile prosute po podu.

''Jebote ovo je tako dobar osjećaj.'' nasmješi se hvatajući dah i zatim razvali vrata kako bi izašli van.Ova djevojka je impresivna,iako ne znam ništa o njoj,ali ako zna kako spasiti Marie i po po nome što mi je rekla onda joj moram vjerovati.

''Jesi sigurna da znaš što radiš jer kunem se ako je ovo neki podli trik da nam se vi osvetite -'' 

''Slušaj klinjo prestani brbljati,jer ja ne bih svoj život riskirala da bih nju dovela u naš logor!'' vikne potpuno isprovocirano. ''Sada za mnom!''

(...)

Nalazili smo se u zabranjejoj šumi i već pola sata trčimo bez prestanka,gdje god bio taj logor prokleto su ga dobro sakrili. ''Ne mogu vjerovati da će oružje ovdje stupiti,ali i taj dan je došao.'' zastane pored visokih stijena prekrivena ukrasnom travom i lišćem. 

''Onda jesmo li stigli?'' upitam razgledavajući oko sebe. ''Jesmo.'' nasmješi se i u tom trenutku sva ona trava se pomakne sa stijena otkirvajući šupljine u njoj.Mogao sam vidjeti starce,žene i djecu.Ovo je bio njihov logor. 

''Stara Gilma će joj pomoći.'' reče i zatim nam jedno dijete baci uže odozgar.Čvrsto zavežemo Marie koju su povukli prema gore,dok smo ja i Hayley bez problerma skočili do prve stijene odnosno špilje ne znam ni kako bih to nazvao.

Ubrzo nakon što sam se popeo susretnem se sa starijom ženom niskog uzrasta,pomalo bucmastom i  s velikim borama.Imala je dugu narančastu kosu i kunem se da je izgledalo kao da nisam dobrodošao i ne mogu ih kriviti,jer zapravo ne znam zašto su Canisi  i oružja na ratnoj nozi.

''Ovo je Gilma.Ona će pomoći Marie.'' Hayley kratko objasni,pa se starica okrene prema Marie. ''Hoće li biti dobro.'' ubacim se,pa me prosjeli pogledom . ''Izlazi vani.'' oštro reče,pa se namrštim. ''Ne.'' odgovorim bijesno.Zar ona misli da će mene izbaciti? ''Slušaj.'' Hayley tiho progovori ''Stara Gilma zna što radi i trebaš znati da joj treba potpuna koncetracija da bi spasila Marie,pa kad vi oružja niste u stanju spasiti jednog od svojih i mislite da ste progutali svu pamet svijeta!'' zapetlja se toliko da nisam pohvatao što je sve rekla. ''Oprosti....Ono što želim reći je da vi ne znate kako izlječiti ovu bolest,no mi znamo.'' izdahne te nastavi ''Zato te molim radi nje poslušaj Gilmu.''

''Zašto joj želite pomoći?'' upitam hladno.

''Vjerovao ili ne,ali ovoj vrani dugujem život.'' nasmješi se nekako tužno. ''Da se nije pojavila u šumi Srcožderi bi se nasladili moje tople krvi.''