Epizoda 24 - Smrt Elčin Onal(deo 13)

98 8 0
                                    


Sa druge strane je bio Pacov koji je željno iščekivao vesti sa ispitivanja.Konačno se pojavio Mahmut.

-Gazda, mogu li?-otvori vrata I upita.

-Naravno, sedi.-stajavši na prozoru okrenu se I reče mu, zatim I sam sede pa nastavi-I?

-I?

-Ja tebe treba to da pitam.Jel progovorio?

-Ma gde da progovori.

-Nisi ga dovoljno izmučio.

-Njegov prag bola je neverovatan gazda.

-Dobro jel mrtav?

-Jeste, odrubio sam mu glavu.

-Dobro. I jesi li uspeo da saznaš nešto?

-Jesam. I neće ti se dopasti uopšte.

-Pričaj.

-Bolje je da sačekamo da dođe Ajnur. A Ajše nemoj da primiš.

-Znači toliko je ozbiljno?

-Jeste.

-Dobro onda.-reče, uze telefon u ruke I okrenu jedan broj-Halo, obezbeđenje.Kada Ajnur dođe pošaljite je gore, Ajše nemojte da puštate.I da, trebaće mi dva čoveka da obezbeđuju vrata od moje kancelarije.Ne, nije dugo.Samo tokom razgovora.Hajde, hajde.

Prekinuo je vezu I čekali su, dok u Istanbulu, dok je s druge strane Zejnep laganim korakom  izašla iz sobe. U hodniku se srela sa mužem.Dozvao ju je međutim nije se ni okrenula, a onje ostao tako za njom da gleda.Misli da je njegova supruga u pravu. Pognute glave se vratio u sobu. Sad zna da nikada nije smeo da stavi posao na prvo mesto. Zato i ispašta.

Onur je sedeo u sobi mirno i čekao majku.Teško mu je ovo palo ali mora da odradi ako ne želi da se sazna za njegovu vezu s Ozge.Večera je bila na stolu.Zvuk vrata se začuo.

-Majko?-okretao se i pružao ruke pokušavajući da je nađe.

-Ja sam.-pružila mu je ruke sa suzama u očima.Zatim dodade-kako si?

-Dobro.

-Kako si proveo dan?

-Pusti mene.Pričaj mi o sebi.

-Kako da te pustim? Ti si moje dete.

-Ali odrastao sam.

-Nebitno.Uvek ćeš biti moj sin.Drago mi je da si pristao na ovo.Bolela me je činjenica da se zatvaraš u sebe.

-I mene. I mene.-reče tiho.

-Hajdemo onda da jedemo.

-Hajde-uzdahnu i reče tiho.

Zejnep je sve videla samo je ćutala.Videla je i to koliko je njemu teško da jede pred njom.Pokušao je da pojede po koju kašiku čorbe koju su mu doneli. Nije uspeo i sve je isprosipao po sebi.Zejnep je odmah skočila i pomogla mu.

-Stani.Stani.-reče pokušavši da ga obriše.

-Dobro je, dobro je.-pokušavao je da je nagovori da stane.

-Onure...

-Nemoj ništa da govoriš.

-Proći će.

-Neće proći. Zar će ovako uvek biti? Isti problemi svaki dan.Ja ne mogu ovako da živim, ne mogu.Radije bih smrt izabrao.-rekao je s očima punim suzama.

-Ne.Ti ne možeš to da izabereš.

-Vidiš kako mi je.Svaki dan se gušim u bolu, nemoći.Ne mogu da prihvatim.

Lovorov list (1. Sezona)Where stories live. Discover now