Kralj Mafije 🔚

2

Jedva se nekako natjeram da se odem otuširati. Nabrzinu se otuširam i odjednom mi dođu slike pred oči. Čovjek kako ga moli da ga pusti, ja kako gleda u mrtvo tijelo čovjeka. On kako me čvrsto drži dok mi drugi bode inekciju nakon čega se ničeg ne sjećam. Jebote, hoće i mene tako ubiti? Ne želim ni misliti na to. Odjednom mi nije dobro, muka mi kad se toga svega sjeti. Disanje mi se odmah ubrzalo.

"Gospođice gospodin vas je pozvao u njegov ured, slijedite me." Govori onaj tip što je bio jučer s njim. Samo klimnem glavom i krenem ga slijediti. Samo što izađemo iz sobe, ja se ne mogu pokrenuti.

"Gospođice?" Upitno me pozove.

"Ja ću, možeš ići." Čujem njega iza sebe, te mi postane još gore.

"Znaš da ne volim ne valjale djevojčice, dobit ćeš kaznu." Šapće mi, no ja jednostavno ne mogu ništa reći. Ne osjećam se dobro, disanje mi se još više ubrzalo.

"Jesi dobro?" Upitam je kad primjetim da je počela jako ubrzano disati i odjednom se samo sruši meni u naručje.

"Karla?" Pokušavam je dozvati, ali ne reagira. Uzimam je u naručje i odnosim u sobu.

"Čuo sam da.." Ulazi Diego u sobu te zastane kad nas vidi.

"Zovi doktora." Samo klimne glavom i odlazi po doktora

Srećom pa nije dugo prošlo od kad je doktor došao.

"Jel doživjela neki šok u zadnje vrijeme?" Samo klimnem glavom, jer vjerojatno ono jučer je bilo previše za nju.

"Vjerojatno je imala napadaj."

"Napadaj?" Upitno upitam.

"Da, klonite je šokova i sličnih stvari. Pretpostavlja da je i dehidrirala pa se pobrinite da unosi što veći unos tekućine da joj se povrati snaga."

"Hvala vam puno. Marija će vas ispratiti." Jel moguće da je zbog mene imala napadaj?

"Brate ostaješ i dalje pri svome planu?"

"To što je doživjela napad ništa ne mijenja." Vidim da polako dolazi sebi, te se budi dok Diego izlazi iz sobe. Polako otvara oči i vidim da joj ništa nije jasno.

"Što se desilo?" Upita me kad me ugleda.

"Srušila si se." Polako se odiže.

"Hoćeš nešto?"

"Hoću kući."

"Već sam to rekao ovo je od sad tvoja kuća."

"Ovo nije moja kuća!" Kažem bijesno ustajući se iz kreveta.

"Slušaj me dobro." Govori te me pribije uza zid i zarobi rukama.

"Htio sam ovo na nježniji i lakši način ti saopćiti, ali ti mi očito ne ostavljaš drugog izbora."

"Goni se." Osjetim kako me prima za vrat.

"Za početak pripazi na svoje ponašanje, ne volim kad takve riječi izlazi iz cura."

"Zaboli me što ti ne voliš." Kažem dok on pojačava stisak.

"Sviđa ti se ovako? Ha?"

"Samo daj, slobodno dovrši."

"Ooo ne brini neću, imam druge planove s tobom."

"Ka-kve pla-nove?" Polako popušta stisak.

"Još ovaj tjedan ćeš postati moja žena." Kaže mrtvo ozbiljno dok ja tražim barem trunku šale ovdje.

"Ti nisi normalan! Zaboravi na to!"

"Snizi ton, želiš li da se nešto desi tvojoj prijateljici i njezinom dečku? Razmisli želiš li nositi nekoga na duši." Govori mi dok mi se još više približava.