Kralj Mafije 🔚

44

"Želiš nešto da ti Marija posebno spremi da jedeš?" Upitam ju nakon što ju smjestim u krevet.

"Nisam gladna." Tiho promrmlja.

"Želiš nešto drugo?"

"Želim Luku." Tiho kaže i ostanem zbunjen.

"Vjerojatno je već na putu prema ovdje, ali idem ga nazvati." Kažem kad izađem u tom trenutku ugledam Luku.

"Gdje je?" Odmah upita.

"U sobi je."

"A gdje je? Znaš na koga mislim."

"Na sigurnom su momci ih čuvaju."

"Šta misliš s njim?"

"Dugu i bolnu smrt, ništa bolje nije ni zaslužio. A s njom ću još vidjeti."

"Odlično, hoću ga i ja kroz svoje šake sprovesti."

"Luka mislim da nije potrebno, dovoljno što ja."

"To je moja sestra!! Kako bi se osjećalo da je tvoja sestra na njezinom mjestu?"

"Dobro." Shvatim ga.

"Idi kod nje, tražila te je." Kažem mu te on ode do sobe.

"Hej." Luka ušao u sobu i odmah došao do mene. Samo me je snažno zagrlio dok sam se ja opet rasplakala.

"Dobro je, prošlo je." Govori dok me ljubi u kosu.

"Ja ne mogu." Kažem dok plačem.

"Šta ne možeš?" Upita me zbunjeno kad se odmakne od mene.

"Stefan i ja."

"Šta s vama Karla?" Ozbiljno me upita.

"Ne mogu, moram se maknuti."

"Znaš da ćeš morati pričati o tome sa Stefanom."

"Možeš li ti?" Upitam skeptično.

"Ja mu mogu reći, ali i ti i ja znamo da te on neće pustiti bez razgovora." Nažalost je u pravu.

"Neka, ja ću mu reći."

"Da te pričekam ili?"

"Ne treba."

"Jesi sigurna?" Skeptičan je.

"Jesam, ako treba zvat ću te." Kažem te me poljubi i ode.

Razmišljam kako da kažem Stefanu dok vrtim svoj zaručnički prsten. Ovo je tako mnogo, ja se jednostavno s time ne mogu boriti. Ne želim se vraćati na početak. Do jučer sam bila spremna otići na drugi kraj svijeta s njim, a sad se spremam za prekid. Za par dana smo se trebalo vjenčati, to je trebala biti naša bajka. Bajka sa sretnim krajem, ali očito mi nismo zaslužili sretan kraj. Očito nas kažnjava.

Odlučim da se ustanem i obučem. Mučim samu sebe što više odgađam. Nabrzinu spakiram mali kofer, koliko god mi ovo teško pada i koliko god ga volim, želim još živjeti. Ne želim da se ikad više nađem u takvoj situacija.

"Marija gdje je Stefan?" Upitam Mariju kad izađem iz sobe.

"U uredu, ali zar ti ne bi trebala biti u krevetu? Pozvat ću ja Stefana ako ga trebaš."

"Ne, idem ja do njega."

"Da ti pomognem bar?"

"Ne, sama ću." Kažem te se polako spustim dolje. Prije nego što uđem duboko udahnem i izdahnem.

"Slobodan si?" Upitam kad uđem. 

"Šta ti radiš na nogama?" Upita me dok mi prilazim, odmah me uzima u naručje i smješta u fotelju.