Kralj Mafije 🔚

5

Nakon što me je Stefan onako natukao, zaspala sam u suzama, onako gola. Samo sam se skupila u fetus. Nisam se imala snage pomaknuti, a kamoli nešto drugo. Osjećam da je ovo tek početak, da mi slijedi još gore razdoblje. Čula sam ga kad je ušao, ali sam se pravila da spavam. Dolazi do mene te ne uzima u naručje, nakon par trenutaka opet spušta i pokriva. Pošto sam ležala na deki.

"Da si me samo slušala, sve bi bilo drukčije. Ima li bi normalan brak. Sve ovo je tvojom krivicom malena." Govori dok me draga po obrazu. Čujem kako odlazi u kupaonu i pušta vodu. Stisnem se što više mogu svom kraju. Nisam ga čula kad je izašao jer sam u međuvremenu zaspala.

Nakon što se otuširam izlazim van dok imam ručnik oko bokova. Nabrzinu obučem bokserice dok uzimam času viskija i promatram Karlu koja spava. Iako nema svjetla vidi se da je naotečena od plakanja. Samo da nije prkosila i inatila se, sve bi bilo drukčije. Nosio bi je kao kap vode na dlanu. Bio bi najbolji prema njoj, ali ne, ona mora pa mora. Mislim da joj je najjača kazna kad je napljuskam i pušenje. Znam, jer svaki put samo što ne povrati. Nakon što popijem viski odem leći. Sutra idemo u drugu kuću, bit ćemo tamo dok se ovdje situacija ne smiri. Ne želimo riskirati. Malo ćemo se pritajiti i onda opet nastavljamo po starom sa oružjem.

Kad se probudim vidim da Karla još spava. Lice joj je sve modro, neka je. Nije zaslužila ništa bolje. Neka kada vidi modrice se sjeti da mene mora slušati. Ustajem iz kreveta te odlazim u kupaonu. Nakon što obavim sve što je potrebno. Oblačim donji dio trenirke te odlazim dolje.

"Hej ti si već tu?" Upitam Diegu kad ga ugledam.

"Da."

"Marija spremi moje i Klarine stvari." Naredim joj i ona odmah ode.

"Kakvo je stanje?"

"Loše brate, nemamo ništa. Ne znam ni ko bi mogao da bude, nitko ne zna naše lokacije."

"Tako je, uvijek mijenjamo rute. Što znači samo jedno."

"Šta?" Upitno me pogleda.

"Imamo krticu među nama."

"Ma to nije moguće"

"Imaš li ti koje drugo riješene? Koji je ovo
put u ovom mjesecu? Treći?"

"Peti." Ispravi me.

"Još gore."

"Sklonit ćemo se na neko vrijeme. Kad se smiri onda ćemo vidjeti. Do tada ćemo držati oči na svima."

"Definitivno."

"Gospodine složila sam vaše stvari." Dolazi do nas Marija.

"Dobro, reci nekome da ih odnese u auto"

"Šta planiraš s njom?"

"S kim?"

"S Karlom idiote."

"Ne znam, za početak da me nauči slušati."

"Ono šta ti njoj radiš... jesi vidio na šta cura liči?" Upita me ljuto.

"Jesam, podsjetnici da me počne slušati. Sve dok ne počne saslušati imat će takve podsjetnike. Sad me ispričaj idem jednu ševu obaviti i onda krećemo."

"Stvarno, nakon onog jučer ćeš i danas?"

"Da, Diego rekao sam ti da se ne miješaš."

"Što ćeš s Majom? Ne odustaje."

"Nju ću riješiti kad se vratim, do tada je držite na oku." Kažem i krenem prema sobi.

"Ajmo buđenje." Govorim dok ulazim u sobu, a Karla još spava. Mičem deku s nje, dok se ona polako budi.