Kralj Mafije 🔚

27

Čim sam čula da je kuća utihnula i da nema nikoga, uspjela sam pobjeći. Sama sebi se divim kako sam to uspjela. Zaputila sam se u tržni centar jer je to posljednje mjesto gdje će gledati. Još ne mogu vjerovati da su me lagali, izigrali. Postoji li osoba na ovom svijetu koja me nije lagala? Želim barem malo mira u svom životu. Od kad je Stefan ponovno ušao ponovno mi je uzburkao sve. Ne mogu normalno ni misliti svojom glavom od kad je on tu. Cimnem se kad mi zazvoni mobitel. Naravno da je on, ali se odlučim javiti.

"Šta je?" Gubo upitam kad se javim.

"Karla gdje da dođem po tebe?" Osjetim da mu je odahnuo kad sam je javila.

"U paklu, sigurna sam da znaš put do tamo." Samo duboko udahne.

"Znam da si čula razgovor s Diegom. Reci gdje si, doći ću i razgovarati ćemo"

"E pa sad ja ne želim razgovarati. Ima li još nešto što skrivate od mene?" Upitam sarkastično dok mi suze već klizu niz obraze.

"Karl..." Krene oprezno, ali ga ja odmah prekinem.

"Odjebite svi od mene i pustite me na miru." Govorim drhtavim glasom te poklopim brzo.

Nakon što poklopim ugasim mobitel i izvadim karticu. Centar se zatvarao pa sam se uputila sam se prema vanka. Ne znam ni sama koliko sam šetala dok nisam naišla na neki parkić. Uđem u parkić i nađem jednu klupu. Svugdje oko mene je mrak. Lagala bi kad bi rekla da se ne bojim, nekako je jezivo.

Upalim mobitel da vidim koliko je sati. Ostanem u šoku kad vidim da je već prošlo 3 sata, pa koliko sam ja dugo hodala. Imam ogroman broj što poruka, šta poziva od Stefana. Ne mislim odgovoriti uopće, neka vidi kako se ja osjećam.

"Dobra vijest, ponovno je upalila mobitel imamo lokaciju." Govori Diego dok ja pregledavam snimke.

"Kad?"

"Prije nekih 2 sata, ali lokacije je ista."

"Idemo odmah. Gdje je?"

"U parku."

"U parku?" Upitam zbunjeno.

"Da."

"Javi dečkima da ne čekaju pred stanom i kod Tee." Kažem dok izlazi i odlazim prema autu.

Otišla je samo u majici kratki rukava i traperica. Sigurno se već smrzla do sada. Nije ponijela ništa osim mobitela. Barem ništa nismo vidjeli na snimci, dobro nas je izigrala. Sigurno joj je hladno. Šta ako se srušila? Šta ako joj se nešto desilo? Molim se da je sve u redu s njom. Nakon petnaest minuta dolazim te parkiram auto, kad uzmem mobitel vidim da je već prošlo 5 sati.

Uđem u park i počinjem da pretražujem. Već 10 minuta šetam i nigdje je nema. Odjednom zapazim tu njezinu plavu kosu na jednoj klupi. Potrčim koliko me noge nose da što prije dođem do nje. Bila je ležala i sva se stisnula. Previše je slatka. Stefane prvo se pobrini za nju, a poslije razmišljaj koliko je slatka. Polako joj dotične ruku i osjetim da je led ledena. Polako je odižem dok stavljam ruke na njezin vrat. Ljubim ju u čelu i shvatim da ona gori. Ona se odjednom budi, ali kao da je dezontirana samo gleda kao da sam ju upravo drogirao. Skidam trenirku sa sebe, te odmah oblačim njoj. Uzmem je u naručje i odmah nosim prema auto.

"Volim te." Kaže te skrenem pogled na nju.

"Našao si je?" Upita Diego kad vidim da je nosi. Otvara zadnja vrata te ja uđem s njoj dok on odmah sjeda da vozi.

"Vozi brzo kući, gori."

"Da odemo u bolnicu?"

"Pokušat ćemo sniziti prvo kod kuće, pa ćemo vidjeti."