Kralj Mafije 🔚

18

"I oni idu s nama?" Upitam Stefana kad se smjestimo u avion i njegovo objezbjeđenje također.

"Oni će uvijek ići s nama." Objasni, a ja samo prekorenem očima. Imam strah od aviona i letenje. Nikad nisam letila i sad osjećam ogroman strah.

"Šta ti je?" Jel može on da nešto ne primjeti?

"Ništa."

"Jel trebam ponovit pitanje?" Upita dok me proučava. Jao ne radi to, imam osjećaj kao da može ući u moj mozak.

"Nikad nisam letila avionom." Tiho kažem.

"I strah te je?" Sam zaključi.

"Malo." Malo više.

"Bez brige ja sam tu, uostalom samo će ti biti možda malo neobično kad se uzleti i sleti. Ostalo je sve normalno." Objasni mi.

"Osim što smo u zraku među oblacima." Podrugnem se.

"Osim toga." Čim čujem zvuk aviona odmah zagnjurim glavu u  njega što je više moguće. Osjetim kako me on draga po leđima i to me nekako opušta.

Toliko se prigrlila uz mene da sam se jedva snašao. Polako ju dragam da ne misli na to i osjetim kako se polako opušta. Uzletjeli smo ima već sigurno 10 minuta, kad bacim pogled na nju. Vidim kako ugniježdena uz mene i spava na meni. Poljubim je u čelu i zadrži se. Obgrlim je još više uz sebe.

"Gospodine." Čujem kako me netko doziva kad otvorim oči ugledam Denisa. Ma kad sam ja uspio zaspasti?

"Uskoro slijećemo." Samo klimnem glavom. Ni ne sjećam se kad sam ja uspio zaspasti. Tek sad vidim i da smo pokriveni. Bacim pogled na Karlu koja još uvijek spava ugniježdena u mene.

"Karla?" Pozovem ju tiho ali se samo promeškolji i nastavi spavati.

"Karla?" Nježno ju zazove dok prstima polako prelazim preko njezinih obraza. Vidim da se polako budi, otvara svoje okice dok je još u polusnu.

"Jesmo došli?" Upita kad protrlja oči.

"Kroz par minuta." Kad shvati da je na meni spavala brzo se odmiče. Iako mi je sva ruka otrnjela, drago mi je. Nakon par minuta sletimo i tamo nas već čekaju auti.

"Kad imamo te sastanke?" Upitam kad uđemo u auto.

"Danas navečer imamo večeru, a sutra smo cijeli dan imamo sastanke."

"Dobro." Kažem i tu se cijeli naš razgovor završio.

Nakon 20 minuta smo stigli u naš hotel.

"Imamo rezervaciju na Petrović," Stefan kaže strogo kad dođemo na recepciju.

"Stefan?" Jao super, još neka njegova jebaljka. Samo prevrnem očima.

"A ti si?" Upita ju nimalo ljubazno.

"Bili smo zajedno, kako se ne sjećaš?" Upita uvrijeđena, dok se on na ovo samo sarkastično podsmjehne.

"Ja sam u vezi bio i ostao samo sa svojom ženom." Govori te me ogrli, dok se ova namršti.

"Sve ostale su bile jebaljke koje nisu vrijedne spomena. A sad mi daj ključ." Kaže joj strogo dok se ja veselim u sebe, evo ti na. Ona mu sva ljuta da ključ te se mi uputimo prema sobi.

"Nećeš ništa reći?" Upita kad izađemo iz lifta.

"Šta bi trebala reći?"

"Znam da ti nije bilo svejedno dolje." Kaže te ulazimo u sobu.

"Ha! A zašto to?" Upitam podrugljivo.

"Karla čitam te kao otvorenu knjigu. Ne znam samo što želiš postići?"