Kralj Mafije 🔚

38

Stefan je morao otputovati na službeno putovanje. Iako je to trebalo biti samo dva, tri  dana, njega nema već petnaest  dana. Odmah nakon službenog putovanja morao je otići nešto za mafiju, već polako ludim jer ga nema.

Danas mu je rođendan i htjela sam ga iznenaditi, napraviti mu neko iznenađenje, ali očito nam je suđeno da ga ne provedemo zajedno. Nisam mu mogla ni čestitati jer se ne javlja na jebeni mobitel, za koji vrag mu služi onda? Ljuta sam na njega. Kao da to nije mogao odgoditi za dan/dva. On je glavni kralj mafije, prema tome mogao je to odgoditi.

"Marija možeš slobodno doma." Kažem kad dođem s posla.

"Ali..." Pokušava se pobuniti.

"Nema ali, uzmi slobodno. Odi kod kćeri pa vidi unuku ili nešto već radi." Kažem strogo.

"Dobro, hvala ti kćeri." Nasmiješi se i ode. Šta će jadna žena u kući? Ionako smo samo nas dvije tu. Diego kao i više od pola Stefanovog objezbjeđenja su otišli s njim. Odlučim da potražim nekog tjelohranitelja kojeg je Stefan ostavio. Možda oni znaju kad se vraća.

"Denise kad vraća Stefan?" Upitam kad dođem do jednog tjelohranitelja.

"Ne znamo gospođo."

"Super." Promrmljam sebi u bradu i vratim se unutra. Nakon što si napravim kokice pustim si neku ljubavnu komediju. Očito ću i noćas sama zaspasti. Nekako sam se nadala da će bar pokušati danas da stigne kući, ali očito sam se prevarila. Ne znam jesam li više ljuta ili tužna ili možda ipak povrijeđena. To je njegov prvi rođendan od kad smo zajedno, htjela sa da ga zajedno proslavilimo kao i sve naredne. Očito njemu to i nije baš bitno.

"Hej." Cimnem se na poznati glas. Udubila sam se u film da nisam ni čula kad je ušao, a još manje kad je sjeo pored mene.

"Hej." Ne znam jel sam više ljuta ili mi je drago što je došao. Samo me je zagrlio dok sam ja bila suzdržana.

"Šta se desilo?" Upitam ju kad se odmaknem pošto vidim da je nekako hladna.

"Ništa." Kaže i nastavi gledati film kao da me nema.

"Pa što si takva?" Nije mi jasno.

"Kakva?" Upita da me ni ne pogleda.

"Gledaj me u oči kad samnom pričaš?! Kako se to ponašaš? Jesam opet nešto sjebao?"

"Zaključi sam." Kaže prkosno kad me pogleda. Ok, definitivno je ljuta. A glavno pitanje je zbog čega?

"Šta sam uradio?" Tiho i nježnije upitam.

"Koji je danas dan?" Pogleda me.

"Petak." Zbunjeno odgovorim.

"I šta je još danas?" Tek tad mi sine.

"Moj rođendan." Kažem više za sebe nego za nju, ali i dalje mi nije jasno šta se ljuti.

"Nije valjda da si ljuta što nismo proslavili moj rođendan?"

"Ljuta sam što si više od polovicu svog rođendana proveo sa nekim glupim mafijašima, nego sa svojom ženom." Istakne. Zajebao sam i to dobro. Nisam mislio da joj to nešto znači. Meni je to dan kao i svaki drugi.

"I ne samo to, nego se nisi ni udostojio javiti kako bi ti bar čula glas i čestitala." O da, zajebao sam i ona je ljuta s pravom.

"Meni je to dan kao i svaki drugi. Nemam baš običaj slaviti."

"E pa onda evo ti tvoja samoća pa dovrši sam svoj rođendan. Slobodno se vrati i svojim mafijašima pa ga i s njima dovrši." Kaže kad ustane.

"Gdje ćeš?" Upita me zbunjeno.