Kralj Mafije 🔚

45

Prošlo je već mjesec dana od kad sam se preselila kod Luke, od kad nisam vidjela Stefana. Luka je s Ivanom otišao nešto poslovno obavljati, tako da ga nema već par dana. Stefan mi svakim danom sve više i više fali. Koliko god pokušavam da ga zaboravim, toliko ne mogu. Volim ga i previše, ne znam više što da radim. Kad pogledam unazad da je sve bilo kako treba sad bi vjerojatno bili na medenom mjesecu i uživali. Naravno da se to nije ostvarilo, da ništa od našeg uživanja.

Stefana nema na vidiku, ali zato me stalno zove, a ja se ne želim javiti. Kad mu se ne javim onda mi šalje poruke. Dao mi je vjerojatno vremena, ne dolazi uopće, ali zato su njegovi ljudi stalno tu. Ne puštaju me na miru. Već me pomalo to nervira. Zato mu odlučim poslati poruku.

Povuci svoje ljudi. Odustani

Nikad neću odustati od tebe!!!Shvati to već jednom!!!

Ma ne može mi to govoriti. Na ovo mu nisam htjela ništa odgovoriti, samo me naživcirao. Odlučim da se vratim na krevet i malo odspavati jer sam previše umorna i iscrpljena od svega ovoga. Tek što sam sam bila zaspala, netko je počeo lupati na vrata. Ana je dolje pa će onda vjerojatno ona otvoriti, ja sam previše umorna. Ne znam ni zašto mi je Luka uopće ostavio svoju kućanicu. Pa ne treba mi, ali ajde ti to objasni njemu.

Nakon nekog vremena netko ulazi u moju sobu bez ikakvog kucanja. Kad otvorim oči shvatim da se radi o Stefanu. Nisam ga vidjela mjesec dana, tek sad vidim koliko mi je falio. Vidim da se ovih mjesec dana promijenio, da ne kažem zapustio. Pustio je više bradu kao i kosu. Podočnjaci su mu do poda, ne sviđa mi se nikakav njegov izgled.

"Jesi se oporavila?" Upita dok me promatra.

"Bolje sam." Fizički da, psihička sam puno gore.

"Drago mi je, želiš pričati o tome?" Upita me dok ja ustajem sa kreveta.

"Ne želim. Šta radiš ovdje? Luke nema, iako mislim da ti to jako dobro znaš." Kažem kad prekrižim ruke.

"Znam, zar stvarno misliš da sam došao zbog Luke?" Upita dok mi se približava. Ovo nije dobro ne smijem biti blizu mene, pokleknut ću.

"Jesi se odmorila?" Upita dok mi mazi obraz i prelazi vrhovima prstima preko njega. Ne želim to ali tako mi paše i godi. Samo zatvorim oči, moram se hitno pribrati.

"Od čega jesam se odmorila?" Maknem njegovu ruku grubo.

"Od svega. Možemo li nastaviti gdje smo stali?"

"Rekla sam ti nešto."

"Karla, jel stvarno misliš da sam toliko glup da se vratim starom životu? Ne dolazi u obzir. Želim tebe i samo tebe."

"E pa j..." Krenem nešto reći, ali me odmah prekine.

"Prije mjesec dana si ti pričala, a ja sam slušao. Sad meni pusti da ja dovršim imat ćeš šansu da nešto kažeš. Može?"

"Dobro."

"Jesi li svjesna da je naša veza bila ozbiljna? Rekli smo da ćemo sve zaboraviti i biti samo nas dvoje. I bili smo, nismo marili za druge. Trebali smo se vjenčati prije mjesec dana, sad bi bila moja žena i bili bi sretni. Bili bi na medenom mjesecu. Želim da sve to i ostvarim, ali s tobom. Dao sam ti vrijeme da se pribereš i smiriš. Dao bi ti još, ali ne mogu više bez tebe. Hajdemo kući pa se tamo ljuti na mene i kažnjavan me do mile volje. Dovoljno mi samo da si pored mene." Govori dok ja hoću da puknem.