Kralj Mafije 🔚

36

"Dobro ženo draga koliko je uopće sati?" Upitam Karlu koja me probudila u ranu zoru.

"Negdje oko 8?" Više zvuči kao pitanje nego kao odgovor.

"Karla subota je, ne moramo na posao. Koji me vrag budiš tako rano?" Upitam mrzovoljno kad otvorim oči.

"Pa Božić će uskoro." Obavijesti me kao da ja to ne znam.

"Super, sad i ti znaš. Eto, obavijestila si me. Mogu sad nastaviti spavati?" Sarkastičan sam.

"Neee." Zacvili.

"Ajde idemo."

"Kamo bi ti išla ovako rano?"

"Pa moramo okititi tvoju kuću. Vidiš li ti kolika je ona?" Upita me ozbiljno.

"Kakvo vražje kičenje? Mani se toga i vrati se spavati."

"STEFANE DA SI SE ODMAH DIGAO!!!!" Viknula je na mene. Ostao sam zatečen kad mi se Karla obratila hladnim tonom i naredila mi, odmah sam razbudio.

"Odlično, sad kad sam dobila tvoju pažnju. Digni to svoje dupe i obuci se. Imaš 5 minuta, ja te čekam dolje." Kaže i ode dok sam ja još uvijek u šoku. Od kad smo mi zamjenili uloge?

"Omotala me oko malog prsta." Mrmljam dok se nevoljno dižem.

Čekam ga da konačno dođe. Vidjela sam mu na faci da se iznenadio kako sam mu zapovjedila. E pa dragi moj slušat ćeš malo i ti mene za promjenu. Vidim ga dok se sav mrzovoljan spušta dolje.

"Spreman?" Upitam veselo.

"Izgledam li ti spremno?" Upita me podrugljivo.

"Izgledaš odlično, idemo." Kažem kad ga povučem za ruku dok se on tetura.

"Danas Stefane." Samo preokrene očima.

"Ne znam kako si me uspjela nagovoriti na ovo." Promrmlja dok on vozi kolica u koje ubacujem stvari.

"Pa blagdani su moramo malo okititi."

"Aha." Samo je zakolutao očima.

"Oprostiti ono ako želiš da ti kuća izgleda kao da je atomska bomba pala i da nema nikakav blagdanski ugođaj."

"Baš to želim."

"Dok ja živim s tobom, neće." Istaknem.

"Onda se odseli." Podrugljivo doda i lažno se nasmiješi.

"Omg koja si ti baba, ma gori si od neke babe. Stvarno si bezvoljan."

"Jesam." Ponosno kaže.

"Onda si nađi novu curu." Otela sam mu kolica i počela gurati. Ovo su naše uobičajene svađe.

Samo sam se nasmijao i krenuo za njom. Kad sam je stigao zagrlio sam iza leđa i počeo ljubiti svuda.

"Stefane nismo sami." Istakne.

"Pa?"

"Ljudi nas gledaju."

"Neka gledaju koliko se mi volimo."

"Ti si lud." Govorim dok se smijem, u jednom trenu sam ljuta, a već u drugom ga volim najviše na svijetu.

"Ajde radi šta hoćeš."

"Pa vidiš da i radim." Istaknem.

"Vidim." On samo preokrene očima.

"Slab si na mene." Nasmijem se pobjednički.

"Pravi sam papučar."

"Srebra ili zlatna?" Upita me kad mi pokaže neko sranje od kuglice u obliku nečega, ne znam ni ja sam čega.