Kralj Mafije 🔚

16

Polako se budim ne otvarajući oči. Prebacujem ruke preko Karle, shvatim da je tu samo plahta. Otvorim oči vidim da je nema, prazna plahta. Ustajem iz kreveta, oblačim na brzinu trenirku. Ne vjerujem da je pobjegla, ali opet imam neki osjećaj koji ni sam ne mogu opisati. Oblačim donji dio trenirke i uzimam prvu majicu koja mi dođe pod ruku koju oblačim u hodu dok izlazim iz sobe. Spuštam se dolje, ali na moje iznenađenje nje nema.

"Marija jesi vidjela Karlu?" Upitam kad uđem u kuhinju.

"Nisam gospodine." Izađem bijesno vani

"Lorenso okupi sve." Govorim te on brzo ode. Jel moguće da je pobjegla pored svog objezbjeđenja? Nakon što ih pozove oni se okupe.

"Jel tko vidio Karlu?" Upitam bijesno.

"Ne." Svi kažu.

"Kako je onda dovraga nema?!!! Drekne se, ne mogu opisati koliko sam trenutno bijesan.

"Ne zanima me izvolite je naći kako znate i umijete. Pogledajte sve kamere."

"Šefe?" Denis me pozove i pokaže očima na iza mene. Karla se spušta po stepenicama i odmah osjetim olakšanje.

"Gdje si ti dovraga bila?" Dreknem se na nju.

"Denise reci Mariju da ću jesti u dvorištu." Kaže da me ni ne pogleda te se uputi prema dvorištu.

"Slobodni ste." Kažem te se uputim za njom. Karla je već sjedila na svojoj ljuljačku dok se njihala. Na mene se uopće nije obazirala kada sam došao i gubim strpljenje polako jer me počinje izluđivati.

"Nešto sam te pitao?"

"Izvoli dušo." Govori joj Marija dok stavlja tanjur ispred Karle na stol , te pogleda u mene.

"Donesi i meni nešto." Kažem te ona ode, a Karla se premjesti na stolicu da jede

"Misliš li početi pričati samnom?" Lupim rukom na stol jer sam bijesan, a ona se cimne.

"NE." Prkosno mi naglasi i nastavi da jede

"Jel nećeš?" Upitam je kad mi Marija stavlja tanjur ispred mene.

"NEĆU." Naglasi.

"Vidjet ćemo još." Promrmljam i krenem da jedem. Ona ustane da ide, ali je spriječim.

"Sjedi dolje!" Naredim na šta ona podigne obrvu.

"Neka pravila i dalje važe, a to je da se ne ustaje od stola dok druga osoba ne pojede." Samo prevrne očima i iznervirano sjedne natrag za divno čudo dok prekriži ruke preko prsa.

"Zašto želiš toliko mobitel?" Upita me kad pojede.

"Ovisnik sam o društvenim mrežama." Priznam.

"Morat ćeš bit oprezna, ne prihvaćati svakoga. Moramo vidjeti tko te prati na instagramu i slično." Objašnjava mi.

"Znači li to da ću dobiti mobitel?" Upitam oduševljeno , dok se on ustaje a i ja za njim.

"Ne znam, zavisi." Kaže dok stojimo nasuprot jedno drugome.

"Od čega?" Upitam.

"Koliko dugo planiraš da ne pričaš samnom?" Upita me.

"To je ucjena." Shvatim poantu.

"Shvati to kako želiš." Naglasi mi.

"Dobro." Namrštim se.

"Dobro šta?"

"Pričati ću s tobom." Kažem tiho.

"Nisam te dobro čuo."