Karla Lončar - djevojku koju su roditelji ostavili dok je bila mala. Završila u domu, ali to ju njsta nije pokolebalo. Radi kao konobarica. Što se desi kad vidi nešto što ne bi trebala i život joj se pretvara u pakao.
Stefan Petrović - Najpoznatiji...
Prošlo je već par mjeseci. Život nam je promijenio naopačke. Stefan se užasno promijenio. Postao je još više pažljiviji nego šta je bio. Kad dolazi kući stalno mi nešto kupuju, a kad se ujutro probudim na jastuku me uvijek dočeka butek ruža i neka porukica. Konačno su prestale mučenine tako da konačno mogu uživati u trudnoći. Trbuh mi se malo nadzire ali kako sam ja svako kako bi Stefan rekao kostur na meni se to ni ne primjeti. Pa nisam ja kriva šta sam mršava. Danas bi konačno saznati što nosim tako da sam ultra uzbuđena. Jedva čekam da Stefan dođe pa da možemo ići. Kad čujem ujem da ulaži auto u dvorište te odmah izlazim van da ga dočekam.
"Ooo kakav doček dobivam." Našali se čim izađe iz auta.
"Samo prigovaraj neću te više ni dočekati."
"Na ovakve dočeke ne mogu ni prigovarati." Govori kad me poljubi te odlazi do suvozačeva vrata i iznosi buket ruža
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
"Šta si počeo uzgajati ruže?" Našalim se dok me on ljubi u čelo.
"Za tebe ću postati i vrtlar ako treba." Govori dok ulazimo u kuću.
"Ajde odi se spremiti da možemo ići, ja idem samo mesto do ureda pogledati." Kaže kad uđemo u kuće te odem odmah da se spremim. Jedva čekam da vidim našu bebicu.
"Spremna?" Upita me kad izađe iz ureda.
"Već od jutra, jako sam uzbuđena."
"Ajde onda idemo da što prije saznamo." Uzima me za ruku i vodi prema vani. Očito je i on previše uzbuđen.
"Čekaj malo, moramo uzeti stvari."
"Šta čekaš onda? Požuri." Samo ga poljubim u obraz i krenem po stvari.
"I šta bi htio da je?" Upitam ga znatiželjno dok se vozimo prema bolnici. Nikad nismo pričali šta bih htjeli da budemo. Ipak je najvažnije da je zdravu i da je sve u redu.
"Sin." Kaže kao da se to podrazumijeva.
"Zašto?"
"Kako misliš zašto? S muškima nema nikakvih problema." Kaže logično.
"A sa djevojčina ima problema?"
"Naravno da ima. Samo jedna riječ ću reći muškarci. A gdje je tu ostalo?"
"E sad za inat želim baš da bude djevojčica."
"O ovome ti pričam." Istakne, a ja ga ubijem pogledom.
"Zamisli da budu tri djevojčica." Kažem odjednom, a trenutak poslije poletim prema naprijed.
"Jesi ti normalan? Kako to kočiš?"
"Oprosti draga prirodna reakcija na tri djevojčice." Kaže podrugljivo i nastavi voziti dok se drugi vozači već krenuli s trubljenjem.
Nakon petnaestak minuta smo stigli u bolnici. Sestra nas je odmah uputila u ordinaciju.
