Karla Lončar - djevojku koju su roditelji ostavili dok je bila mala. Završila u domu, ali to ju njsta nije pokolebalo. Radi kao konobarica. Što se desi kad vidi nešto što ne bi trebala i život joj se pretvara u pakao.
Stefan Petrović - Najpoznatiji...
Prošlo je već dvije godine od svih silnih događanja. Stefan i ja smo konačno našli svoju mirnu luku. Elena će uskoro imati tri godine, ne mogu vjerovati da je već toliko velika. Kao da sam ju jučer rodila. Ja sam se vratila svojoj agenciji kad je Elena napunila godinu iako Stefan rekao da je prerano, nisam ga slušala. Ne mislim cijelo vrijeme biti kući.
...
Karla je otišla u agenciju dok smo Elena i ja ostali u kući. Kako je ona spavala u svojoj sobi ja sam odlučio da odem malo trenirati pošto nisam dugo. U zadnje vrijeme treniram samo sa svojom ženom.
"I ja tlenilati." Okrenem se i vidim svoju kćer na vratima dok gleda u mene i trlja svoje okice.
"A šta bi ti trenirala?" Upitam ju kao ozbiljno dok krenem prema njoj, a ona slegne ramenima. Ista Karla.
"A tati pusa ništa ha?" Upitam kao tužno kad čučnem ispred nje, na šta mi se zaleti u zagrljaj i da mi pusu, a meni se srce napuni. Ne mogu vjerovati kako brzo odrasta. Kao da je jučer bilo kad smo stigli iz bolnice s njom kući.
"Prvo doručak onda treniranje." Naredim ozbiljno.
"Malija me nahlanila." Ta žena je spas i meni i Karli, ne znamo šta bi bez nje.
"Hoćemo zajedno trenirati?" Upitam ju na šta se ona odmah razveseli.
"Daaa." Odmah se razveseli.
"Trbusnake." Odem po jastuk dok ona već legne na pod.
StefanPetrović story
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Ući se od malena 💪🏻😅 KarlaPetrović
Nakon vježbanja ja sam se otišao nabrzinu otuširati dok sam Eleni pustio neki crtić. Ne mogu zamisliti ni jedan dan bez nje. Ona mi je pomogla da zaboravim sve što je bilo. Na neki način ona me izliječila. Jedan njezin osmijeh je dovoljan da zaboravim sve probleme, a riječ tata da mi se srce napuni i budem ponosan šta sam ja njezin tata.
Nakon što sam se obukao sišao sam dolje da se pridužim svojoj kćerki. Odmah sam ju ogrlio i polako dragao dok je ona naslonila glavu na mene. Već vidim da će zaspasti u roku sekunde. Osjetim da je zaspala dok i dalje prelazim prstima po njoj. Uzmem je u naručje i odnesem u njezinu soba koja je sva u rozoj boji. Polako ju stavim u krevet dok se ona odmah okrenula i zagrlila svog medu koji uvijek spava s njom, a ja ju pokrijem i izađem iz sobe.
StefanPetrović story
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
