Kralj Mafije 🔚

15

Prošlo je već dva mjeseca od kad samo počela raditi sa Stefanom. Polako sam prihvatila ovakav život. Stefan se jako promijenio, ali ja jednostavno ne mogu zaboraviti što mi je sve radio, ma koliko god se on trudio. Ne znam hoću li ikad moći. Za divno čudo sviđa mi se na poslu. Svi su divni, iako je to vjerojatno zbog Stefanove prijetnje. Zbližila sam se s Ninom. Vidi se da je divna djevojka.

Stefan i ja nismo u nekom bajnu odnosu. Ne maltretira me i tuče više, čak me ni ne prisiljava na seks. Postao je nježniji, zašto takav nije mogu biti na početku? Svidio mi se ovakav kakav je sad, ali jednostavno ne mogu zaboraviti. Nešto mi se dogodilo, nešto mi je napravio samo ne znam šta. Nije moguće da sam se zaljubila u njega, ne, nije. Ne mogu to ni izgovoriti, ne želim da mi se on sviđa nakon svega. Dovraga čak mi fali seks s njime, ali nema šanse da mu priznam. Zašto ne mogu zamislit život bez njega više? Nešto mi je uradio kad mi se dovraga to dogodilo?

"Karla?!!!" Drekne se, a ja se cimnem.

"Molim?" Kažem sva izgubljena.

"Trebala si nešto? Zovem te već 5 minuta."

"A da mogu s Ninom na ručak?" Konačno ga upitam.

"Gdje ćete ići?"

"Ne znam, rekla je da tu u blizini ima dobar restoran."

"Hm..." Kao da se promišlja, mene se ruke znoje jer ova šutnja kao da traje vječno.

"O čemu ćete pričati?" Pogleda me značajno.

"Bez brige, neću ništa reći što ne smijem."

"Dobro, idem i ja s vama." Kaže uzimajući kaput dok ga ja gledam u čudu. Šali se zar ne?

"Šta ćeš ti s nama?" Upitam zbunjeno.

"Zabranjeno?" Upita dok uzima mobitel.

"Dobro jel smijem na pet minuta biti bez tebe?"

"Jako si smiješna draga." Govori dok prolazi.

"Poslije tebe." Govori sa smiješkom kad otvara vrata, dok prolazim ljuta pored njega. Sad bi ga sad najrađe ubila.

"I on nam se prikrpao." Govorim dok dolazim do Nine u restoranu.

"Prikrpao? Ozbiljno? Znaš ja odlično čujem."

"Super, samo to što čuješ nikako da ti dođe do mozga." Uzvratim mu na šta se on samo nasmiješi.

"Pa kako ste se vas dvoje upoznali?" Upita Nina, a mene Stefan pogleda.

"Jao to ti on najbolje priča."

"Slobodno ti ispričaš."

"Htio si ići sa nama na ručak. Pa eto ti sad ispričaj." Odgovorim dok me on prostrijeli pogledom, a ja se nasmiješim, dok ga Nina gleda sa zanimanjem da počne.

"Pa ovako." Počne kad se nasmiješi. Sve se bojim šta je smislio.

"Diego i ja smo ti otišli u jedan kafić, u kojem je radila ova mlada dama." Pogleda na mene.

"I onda sam to ja nju pozvao van i ona me naravno odbila." Samo se nasmiješim.

"I tako sam ti ja dolazio svaki dan i njoj sam već išao na živce, ali nisam odustao. Pa da me odjebe pristala je na kavu, naravno to se pretvorila i iduću kavu, poslije nje u iduću i sve tako u nedogled. I tako se rodila ljubav." Pa moram priznati da mi se sviđa priča.

"A prošnja?"

"E to će ti ona ispričati." Misli mene baciti u vatru, ali neće mu to uspjeti.

"Ne, on će ti ispričati pošto ja baš ne znam detalje s pripreme te prošnje." Kaže mi i podmuklo mi se nasmiješi dok ja izdahnem.

"Pa ovako bio sam je odveo na utakmicu njezinog najdražeg kluba, i u poluvrijemenu smo bili prikazani na onom srce i iznad je pisalo hoćeš li se udati za mene, a ispod reci da. Tada sam ja kleknuo i zaprosio. Dok je cijeli stadion kao i igrači vikali reci da. Morala je pristati, poslije su nam čak i igrači došli čestitati."