Karla Lončar - djevojku koju su roditelji ostavili dok je bila mala. Završila u domu, ali to ju njsta nije pokolebalo. Radi kao konobarica. Što se desi kad vidi nešto što ne bi trebala i život joj se pretvara u pakao.
Stefan Petrović - Najpoznatiji...
Prošlo je već šest dana a Stefana još nema. Pa naravno ipak mu je mafija važnija od nas. Ja ću više poludit s ovom trudnoćom. Iako mislim da više ludim jer on nije uz mene. Zove me svaki dan, ali se ne javljam. Neka malo vidi kako je to, kako se ja osjećam.
Ustanem se izađem u dvorište. Prija mi kad sam na svježem zraku. Kad izađem ugledam Stefana sa ogromnim medom i buketom ružama kako nešto objašnjava nekom čovjeku. Okrenut mi je leđima tako da on mene ne vidi.
"Razgovarat ćemo kasnije." Kaže čovjeku kad se okrene i ugleda mene. Krene prema meni sa smiješkom.
"Ovo je za tebe." Pruža mi buket ruža koje mi daje sa smiješkom.
"Hvala." Kažem ravnodušo.
"A ovo je za našu bebu." Kaže sa smiješkom dok drži medu u rukama na kojem piše volim te. Ostanem iznenađena i zatečena ovime. Nijema sam da išta progovorim.
"Ne želim da misliš kako ja ne želim to dijete. Znaš kroz šta sam prošao, znam da nisi ona, ali nikad to neću zaboraviti." Vidim da mu je teško ovo pada pa ga pustim da uzme vremena koliko treba.
"Želim da uživam s tobom i bebom. Da uživamo u tvojoj trudnoći, a ne da se stalno svađamo."
"Shvaćam, pogriješio sam šta sam tako reagirao, šta sam rekao sve onda. Kajem se za svaku izgovorenu riječ."
"Ne želim da budemo u svađi, ne želim ovakav odnos s tobom. Volim te i napravit ću sve što trebam da popravim šta sam zasrao."
"Dugo ti je trebalo." Kažem dok meni suze klize nis obraze koje on briše. Od kad sam trudna samo plačem, jedem i spavam. Gora sam od ove bebe koju nosim. Samo me jako zagrli na šta je ja još više rasplačem.
"Hej ja sam tu, sve će biti u redu." Polako mi govori dok me draga. Lako njemu reći.
"Čuo sam se sa bratom i on je dao dopuštenje. Šta kažem da odemo negdje ti i ja sami?" Predložim joj, mislim da nam je sada potreban mir. Pogotovo njoj, izgleda jako loše. Previše je blijeda.
"Svejedno." Slegne ramenima.
"Onda idemo, treba nam sada malo mira, da budemo sami bez ikoga."
"Tri mjeseca smo bili sami." Istakne kad se odvoji od mene.
"Tada smo bili dvoje, sad nas je troje. Uostalom mene nije bilo skoro dva mjeseca." Kaže sa osmijehom.
"Kako ću ja ovo?" Opet se rasplače dok ju ja opet povučem u svoj zagrljaj.
"Uspjet ćemo ti i ja zajedno." Uvjeravam i sebe i nju. Moram pod hitno nabaviti one knjige o trudnoći, dugo je prošlo od kad sam to čitao. Zaboravio sam sve.
"Misliš?" Pogleda me sa nadom suznih očiju.
"Ne mislim, nego znam." Odgovorim sigurno dok joj brišem suze.
"A sad idemo jesti i spremiti se za put."
"Gdje idemo?"
"Iznenađenje." Nasmiješim joj se dok se ona namusi.
"Nisi fer." Kaže ljuto i krene ispred mene dok se ja smiješim. Bit ćemo mi dobro, uspjet ćemo.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
