Kralj Mafije 🔚

61

"Stefane?" Budim ja njega ali badava kad čovjek spava kao zaklan.

"Ne možeš sad spavati."

"Koliko ja znam spava se po noći." Promrmlja ne otvarajući oči.

"Ali ja ne mogu spavati. Imam opet lažne trudove." Požalim se te on odmah otvori oči.

"Trudove?" Odmah se ustane zabrinuto.

"Cijeli tjedan imam lažne trudove." Objasnim mu.

"Diži se, idemo odmah u bolnicu." Bolje da mu ništa nisam ni rekla. Točno sam mogla očekivati da će ovako reagirati. Zato mu ništa nisam ni govorila. Brzopleti moj jezik.

"Zašto?" Zbunjeno ga pogledam.

"Možda se porađaš." Zaključi pametno.

"Ne porađam se, valjda bi ja znala da se porađam."

"Valjda bi ti znala." Imitira me.

"Rodila si pa znaš kako izgleda porođaj?" Upita podrugljivo, a ja ga samo ubijem pogledom.

"Tek si došao, a već si me počeo živcirati."

"Karla ne diži mi živce. Diži se idemo u bolnicu istog trena."

"I o tome nema rasprave." Kaže i podigne prst kad vidi da se krenem pobuniti.

Naravno da me je Stefan odmah strpao u auto i odveo u bolnicu dok je zvao brata putem. Da ne govorim da je brzo vozio kao neki luđak, kao i to da mi na svakih pet sekundi govori da dišem. Jako sam ga htjela opaliti nečime, ali s tim kako luđak vozi postoji velika vjerojatnost da bi sletili negdje ili doživjeli neku nesreću. Postao je totalno nepodnošljiv od kako sam trudna.

"Snajka?" Tomislav nas je čekao ispred bolnice, naravno zbog Stefana.

"Imam lažne trudove." Objasnim mu dok me smješta u kolica.

"Pa hajde da provjerimo."

"Bit će sve u redu ljubavi." Stefan je odmah pored mene.

"Ne porađam se." Istaknem mu po tisućiti put u dvadesetak minuta.

"Nije kao da si već porađala pa da znaš." Napomene dok Tomislava ovo zabavlja.

"Molim te samo ga makni od mene za njegovo dobro. Inače će njemu trebat doktor." Stvarno ću poluditi od njega.

"Bez brige snajka."

Naravno da je Tomislav potvrdio moje riječi mojem mužu, termin mi je tek za desetak dana i mogli smo se vratiti kući.

"Oprosti ljubavi." Pokunjeno kaže kad Tomislav izađe.

"Molim te da više ne organiziraš moj porođaj bez da mene pitaš." Napomenem mu.

"Neću, obećavam."

"Bolje bi ti bilo."

"Idemo kući?"

"Da, pomozi mi da ustanem." Pružim mu ruke.

"Ogromna sam." Požali se.

"Nisi."

"Ne mogu ni sama ustati."

"Ali sjeti se da je to jer će nam se uskoro pridruži jedna primcezica."

"Tea mi je rekla da mi nešto trebaš reći." Sjetim se, imam neki osjećaj da mi se to nešto neće svidjeti.

"Kad dođemo kući ćemo pričati." Definitivno mi se neće svidjeti čim mi ne želi odmah reći.