Kralj Mafije 🔚

7

Jedva otvorim oči, kapci su mi tako teški. Nema mjesto koje me ne boli. Ne mogu se ni pomaknuti. Ne osjećam niti jedan dio svog tijela. Kao da je sve slomljeno. Polako ustanem uz jaku bol i odgegam se u kupaonicu uz pomoć držanja. Kad se ugledam u ogledalu zaprepastim se. Ne prepoznajem se, već me bio tukao ali ovo je definitivno vrhunac. Oba oka su mi skoro zatvorena. Lice jedva da se vidi, tijelo je također u modricama. Mislim da ću prije vidjet mjesto gdje ima modrica nego ono koje nema. Odgegam se pod tuš pred koji jedva stanem. Pustim vrelu vodu. Sve me prokleto peče i boli. Ne znam kako se uopće krećem. Kad dođem do intimnog područja viknem koliko me boli i peče u isto vrijeme. Suze mi već odavno klize od bolova. Zamotano se u ručnik i polako izađem uz držanje iz tuš kabine. Osjetim kako mi se mutni pred očima, kad krenem napraviti korak samo osjetim mrak.

"Imamo li šta novo?" Upitam Lorenza u uredu, on je šef mog objezbjeđenja i osoba na koju se mogu pouzdati.

"Ništa gazda, jedini trag nam je ta snimka. Dečki pokušavaju naći koji otisak u vašoj kući ali bezuspješno."

"Znači znali su svoj posao."

"Da, morao im je netko od nas javiti, nema druge."

"Stvarno ne znam ko bi to mogao biti."

"Ni ja isto."

"Dobro, slobodan si." Kažem te pregledam snimku po već stoti put od jutro, ne bi li nešto uočio, ali bezuspješno. Sve je isto. Na kraju odustanem.

Odem vidjeti jel se Karla probudila pošto je već prošlo 12 sati. Mislim da sam je dovoljno pustio, ma i previše. Ulazim u sobu i vidim da nije na krevetu. Znači uspjela se ustati. Krenem prema kupaoni, ali ništa ne čujem.

"Imaš 10 minuta." Kažem ali ne odgovara, ma i za to ću je kazniti. Gledam na sat kako prolazi i 15 minuta ali i dalje je sve tiho, ništa se ne čuje.

"Karla izlazi van!!"

"Imam 5 sekundi da izađeš ili ja ulazim unutra." Kažem već bijesno.

"Odmakni se od vrata, sad kad uđem si gotova." Govorim dok ulazim na vrata. Prelazim pogledom preko kupaonice, te ugledam kako leži zamotana u ručnik onesviještena.

"Karla?" Brzo dolazim do nje i lupam je po obrazima, što možda i nije najpametnija ideja jer je sva u modricama. Vidim da joj je čelo krvavo. Pitanje je koliko uopće leži tu. Uzimam je onako u ručniku te odnosim u krevet. Kad skinem ručnik sa glave, vidim da joj je kosa skroz suha, što znači da je već duže u nesvijesti. Skidam joj ručnik te oblačim grudnjak i tange i pozivam Lorenza jer je on bivši doktor. Dok ulazimo u sobu vidim da se ona probudila.

"Ovaj put si stvarno pretjerao." Prebaci mi pokorno.

"Nije trebala ništa pokušavati, ovo joj je lekcija."

"Da je ne znam šta napravila, ovo niti jedna žena nije zaslužila." Govori odlazeći do nje.

"Hejj." Dolazi do mene Lorenzo, već vidim kako me žali. Ja mu ni ne mogu uzvratiti pozdrav. Sve me boli.

"Dobro, vidim da ne možeš govoriti, da ti je teško. Ajde ovako ako je odgovor da stisnut ćeš mi jednom ruku, ako je ne dva puta. Možeš micati rukama." Stisnem mu jednom ruku.

"Odlično." Malo je nasmiješi.

"Morat ću ti pregledati ove ozljede, odmah da ti kažem boljet će te, ali molim te izdrži. Može?" Samo stisnem ruku, Stefanu zazvoni mobitel te ode van.

Čim me je počeo pregledavati bolilo je kao sam vrag, ne znam šta me je više bolilo. Zatvorila sam jako oči da bol bude manje, ali to nije nimalo ublažilo moju bol. Odahnula sam kad je konačno prestao, ali i dalje boli samo mrvicu manje.