Kralj Mafije 🔚

Epilog

Danas slavimo Elenin treći rođendan s našim prijateljima i porodicom. Ne mogu da vjeruje da je već toliko prošlo. Da moja princeza ima već tri godine. Zabava će biti u kući, tako da su već od jutra krenule pripreme za to.

"Hoće doći uko Uka?" Elena me ispituju od ranog jutra tko će sve biti na rođendanu iako smo već to milion puta prošli.

"Hoće."

"Teta Sala?"

"I ona će doći."

"A teta Tea?"

"Ljubavi svi će doći, nemoj se brinuti."

"Hoće doći Lukas?"

"Naravno, on će doći s tetom Sarom."

"Ja njega volim. Možemo se mi vjenčati?" Upita me, a ja se namrštim. Pa kud prije je počela s ovim?

"Ne može." Ovo je valjda prva stvar koju joj odbijem.

"Ali zašto?" Namršti se.

"Pa kao prvo još si mala, a kao drugo on je ljubav tvoje tetke Tee." Kako objasniti to Eleni koja je tvrdoglava?

"Pa ona mene voli, jel to znači da će htjeti ga dijeliti samnom?" Da mi je samo znati kako joj sve to padne na pamet.

"Šta kažeš da odemo vidjeti šta ćeš nositi danas?" Odlučim promjeniti temu. Prerano mi je za ovo.

"Može." Odmah se razveseli i zaboravi na Lukasa. Hvala Bogu

...

"Jesi bolje?" Upitam Karlu dok stavim ruke na njezin trbuh koji se već polako počeo primjećivati. Ovaj put je beba malo više muči nego kad je bila s Elenom. Doduše ova se skriva, tako da još uvijek ne znamo šta nosi.

"Sad jesam."

"Mogli smo odgoditi rođendan ako se ne osjećaš dobro."

"Stefan dobro sam to je sve normalno." Kažem mu i poljubim.

"Ajde onda idemo da se spremimo uskoro će gosti početi dolaziti." Kaže i povede me prema sobi.

...

Uskoro su počeli gosti dolaziti i krenula je zabava. Mi smo sjedili dok se djeca trčkarala. Nije nas bilo puno, jer ni Karla ni ja ne želimo zvati nekoga s kim si nismo bliski. To je već naša standardna ekipa s kojom se stalno druzimo uz dodatak par njih s djecom koje smo upoznali jer se naša djeca igraju zajedno. Ja sam cijelo vrijeme imao ruku na Karlinom trbuhu. Kako sam ja pomaknuo ruku tako sam osjetio udarac. Nema ljepšeg osjećaja. Obožavam ova naša druženja ali ipak nekako više volim kad smo se samo nas troje, sad četvero. Za njih bi dao život ako treba.

...

Nakon nekog vremena gosti su se počeli razilaziti tako da su na kraju ostali još samo Tea, Lukas i Luka. Nakon nekog vremana je došla Marija zabrinutim licem. Kladim se da je plakala.

"Ovaj... gospodine možete doći malo?" Upita me i krenem zbunjeno za njom.

"Šta se dogodilo?" Upitam zabrinuto čim izađemo.

"U radnoj sobi vas čeka jedan gost, nisam ga mogla tu uvesti jer mislim da bi bilo problema."

"O kome se radi?"

"Najbolje da sami pogledate." Kaže i ode.
Ne razumijem ništa šta se deševa. Krenem prema radnoj sobi i kad uđem u nju doživim šok.

...

"Šta se događa?" Trka me Tea.

"Nemam pojma, a mislim nekako da niti ne želim znati."

"Teta mnogo mi se sviđa poklon." Dođe Elena do Tee, Elena ju obožava kao i Tea nju. A o Lukasa da ne pričam.