21

7.6K 262 25
                                    

Nakon dvije godine

Prošla je već dvije godinu od kada samo otišla od Stefana. Od kada sam počela normalno živjeti. Promijenilo se dosta toga. Plašim se doslovno na svaki najmanji zvuk, na svaki pokret. Stalno se okrećem jel imam osjećaj da me netko prati, budem oprezna ako viđam neke ljude često. Postala sam puno opreznija ali i malo paranoična.

Osnovala sam agenciju protiv nasilja nad ženama, nažalost okusila sam na svojoj koži tako da znam kroz šta prolaze, želim da spriječim to nasilje koliko je god moguće.

U međuvremenu pojavio se i moj brat. Da, dobro ste čuli, imam brata. Njega su također ostavili roditelji kao i mene. Imamo jedno drugo i to je sve što nam je potrebno. Luka ima trideset godina, ima svoj klub. Počeo je od nule kao i ja i proširio posao.

Planiram i u Hrvatskoj otvoriti ovu agenciju, pripreme su u tijeku. Za Stefana nisam čula, ubiti jesam tu i tamo. Tea mi je znala pričati o njemu. Promijenio se, barem tako kaže. Ima jebaljke, ali ništa ozbiljno, imao je i prije mene. Kad me nije mogao dobiti ni naći poludio je.

Koliko god loš bio prema meni, u zadnji par mjeseca je toliko bio dobar prema meni. Ne mogu reći da sam ga zaboravila, vjerojatno nikad ni neću. Suludo je što mi na neki način i fali. Papire za razvod još nisam potpisala, nešto me koči. Nakon njega nisam mogla biti ni s kim, sve budi loše uspomene. Iako je bio takav, s njim sam se osjećala najsigurnija i da mi ne može nitko ništa. Bilo je sigurnije otići i srediti se, znala sam da ga barem neću viđati. Moj brat svakako ima tu i klub tako da i on ide samnom.

Jesam li ja oprostila Stefanu? Jesam, jer ni on ni ja ne možemo vratiti vrijeme. Jesam li zaboravila? Nisam, niti ću vjerojatno ikad moći.

"Spremna?" Upita moj brat kad sjednemo u avion.

"Spremna." Kažem sa smiješkom, iako sam u sebi užasno nervozna. Šta će biti ako sretnem Stefana? Kako će reagirati? Kako ćemo se ponašati? Hoće li praviti kao da me ne poznaje i produžiti dalje, ili će se ipak zaustaviti? Tisuću pitanja su se vrtili po mojoj glavi, koji je glavni uzrok Stefan.

Na kraju sam je pustio da ide, jer kakav bi ja bio čovjek da sam je nakon svega zadržao? Dosta toga se promijenilo u ove dvije godine od kad je nema. Falila mi je, svaki jebeni dan mi je falila. Bilo je par navrata kad sam htio otići i naći ju i vratiti je nazad. Diego me je u tome spriječio. Doduše niti ne znam gdje je. Zadnje što znam da je sjela na avion za Sarajevo. Mobitel je očito ostavila kod Tee pošto se tamo pokazuje lokacija. Karticu nije koristila uopće. Digla je sve novce koje je imala, trenutno nemam ni jedan trag o njoj.

Čim smo došli zaputili smo se prema Lukinom stanu, njegov najbolji prijatelj nas je već čekao u njemu.

"Svaki put si sve ljepša i ljepša." Govori dok me ljubi u obraz i grli, postala sam jako bliska s njime.

"Halo!! Ne diraj mi sestru." Govori mu Luka.

"Samo si ljubomoran." Izbelji mu se, obožavam njihove svađe koje zapravo nisu svađe.

"Šta kažete da večeras izađemo? Ovaj povratak se mora proslaviti." Njih dvojica gledaju u mene.

"Šta u mene gledate?"

"Pa ti si jedino žensko ovdje ti odlučuješ."

"Pa mogli bi, ali ja sad odo do Tee. Ne zna da sam se vratila, želim je iznenaditi." Kažem odlazeći.

"Pozovi i nju." Vikne zamnom Luka

Krenem pješice prema kafiću u kojem se nekoć i ja radila. Tea ne zna da sam ja došla, ma nije uopće ni znala da ću dolazit. Jedva sam joj to nekako uspjela prešutiti jer sam se uvijek htjela izlajati. Polako ulazim u kafić i vidim nju okrenuti na šanku samo se nasmiješim

Kralj Mafije 🔚Donde viven las historias. Descúbrelo ahora