Karla Lončar - djevojku koju su roditelji ostavili dok je bila mala. Završila u domu, ali to ju njsta nije pokolebalo. Radi kao konobarica. Što se desi kad vidi nešto što ne bi trebala i život joj se pretvara u pakao.
Stefan Petrović - Najpoznatiji...
"Spremna za posao ženice?" Ulazim u sobu dok ona još spava. Samo uzme jastuk i prekrije se po glavi.
"Ajmo dizanje!" Rastvorim zastore, no ona ništa. Uzmem je u naručje na šta mi ona sve psuje i lupa li leđima iako ja to ništa ni ne osjećam.
"Barabo." Kaže sva namrštena kad je spustim u kupaoni.
"Imaš 10 minuta." Kažem kad krenem otići.
"Smaraš." Uzvrati mi.
"15 minuta Karla, ni minutu više. Nakon toga ja ulazim unutra i spremam te." Kažem joj ozbiljno i izađem van.
Otuširam se na brzinu i vratim se u sobu, srećom pa ga nema, ali zato je gospodin pripremio haljinu koju da obučem. Uzimam crveni čipkasti veš koji oblačim. Oblačim haljinu i ostanem u šoku. Vau. Uska uz tijelo. Gornji dio crveni bez ruka, dok na leđima gola, te crni šos koji završava malo ispod bedra.
Oops! Această imagine nu respectă Ghidul de Conținut. Pentru a continua publicarea, te rugăm să înlături imaginea sau să încarci o altă imagine.
Oblačim crne štikle te crnu kožnu jaknu. E sad Bože pomozi. Samo što to pomislim u sebi, ulazi Stefan.
"Prošlo je 25 minuta... Vau izgledaš prelijepo. Znam odlično izabrati." Sam sebe ponosno pohvali s osmijehom.
"Mogao si izabrati malo duže." Napomenem mu.
"Zašto? Ionako je to samo za moje oči." Istakne dok ja samo prevrnem očima.
"Spremna ženice?"
"Prestani to govoriti."
"Zašto? Zar nisi moja žena?"
"Baš se pitam zbog čega sam tvoja ženica." Podrugnem se te izađem van.
Sjednem u auto i čekam gospodina da dođe. Ubrzo dolazi on i sjeda na mjesto vozača dok za nama naravno ide objezbjeđenje. Ubrzo se nađemo ispred šoping centra što mi nije jasno.
"Šta ćemo ovdje?" Zbunjena sam.
"Idemo izabrati nešto." Govori dok izlazimo iz auta.
Prima me za ruke i isprepliće nam prste, dok kroz moje tijelo prolaze trnci, a u trbuhu osjećam leptiriće. Ma dal se ovo stvarno dešava? Postanem zbunjena kad uđemo u zlatarnu.
"Dobar dan gospodine Petroviću." Pruža u ruku.
"Gospođo." Klimne mi glavom.
"Evo biraj." Kaže te klimne čovjeku koju radi ovdje. On izvadi vjenčane prstanje i stavi pred nas.
