Kralj Mafije 🔚

11

"Hej!!" Netko je viknuo i odvaja tipa od mene. Otvorim oči i ugledam kako se Diego tuče s tipom. Moram da pobjegnem moram da se sklonim. Zavučena se ispod lavaboa i sva se stisnem.

"Leon, Denis!!!" Vikne te se oni pojave.

Čujem udarcem koji zadaju jedno drugome. Tip padne na pod te vidim da je sav krvav.

"Izvedite ga." Naređuje im Diego.

"Karla?" Čučne se i pruža mi ruku da izađem pošto on ne može do mene jer sam se uspjela da se zavučem. Ja samo obgrlim svoja koljena i gledam u jednu točku.

"Molim te, ne diraj me" Jedva ga nekako molim kroz jecaj.

"U redu je, neću te povrijediti." Govori mi polako i nježno.

"Molim te nemoj me pipati." Preklinjem ga dok plačem i zavučem se koliko god mogu dalje.

"U redu je, neću te dirati. Ostat ću tu s tobom."

Pa dobro koji kurac se događa? Gdje se sad Diego izgubio?

"Gospodine možete doć?" Dolazi Leon do mene. Ovo mi ne izgleda nimalo dobro. Ispričam se ljudima za stolom i krenem s njim.

"Što se događa? Gdje je Karla?" Upitam čim izađemo iz prostorije.

"Gospođu je napao gospodin Goran. Diego je s njom u wcu." Govori dok bijesno brzo idem do njih.

"Napao? Kako ju je dovraga napao?! Gdje ste vi bili za to vrijeme?!" Koji vrag sam ih poslao s njom ako ju ne mogu zaštiti.

"Bili smo ispred, nije prošao pored nas." Objasni mi.

"Nitko te neće povrijediti, samo želim da vidim tu ranu. Krvariš." Čujem Diegu prije nego li uđem. Ugledam ga kako čuči da bude u ravnini s njom. Kad čučnem zaprepastio sam se, izgubio sam pojam kad sam vidio svu izgubljenu Karlu. Sjedila je na podu koljena je obgrlila rukama i bila jako tiha. Haljina je bila sva pocepana, čelo krvavo, a lice modro. Oni što sam osjetio je nešto najgore. Moja žena, na mojoj prokletoj zabavi, od mog poznanika. Mislim da u ovom trenutku ne postoji osoba koja se više gadi sebi.

"Ja ću." Spustim ruku na Diegovo rame.

"Hvala Bogu da si ovdje, ne dozvoljava nikome da joj priđe."

"Izađite vi, ja ću."

"Sigurno?" Skeptičan je.

"Da." Diego i tjelohranitelji izađu dok Karla i ja ostanemo sami.

"Karla?" Pozovem je tiho ali ona ne reaguje.

"Karla?!" Malo glasnije je pozovem i uspijem je dodirnuti po ruci na šta se ona cimne i lupi glavom.

"Auu." Prima se za glavu.

"Karla." Uhvatim je za ruke i nekako uspijem je izvući od tamo. Kad me pogledala onako sva izgubljena, osjetio sam da je sve u meni umrlo. Počela je glasno da plače dok je lice stavila u ruke. Samo sam je čvrsto zagrlio. Po prvi put uživo sam zagrlio neku žensku, dobro nju sam već grlio. Nju želim grliti.

"Dobro je. Sad si bezbjedna. Nitko te više neće povrijediti." Polako joj govorim, dok je mazim. Goran će platiti za ovo. Ima da ubijem sve u njemu. Skidam svoj sako s kojim je obgrlim. Trebao sam ja ići s njom. Ona se čvrsto primila za mene, bolje reći zalijepila se. Umrlo je sve u meni jer sam joj ovo i ja radio. Samo sam ja svaki put dovršio. Očito se trebalo ovo desiti da shvatim šta sam joj radio.