3. deo

3K 154 10
                                    

Za trenutak uhvati sebe kako napravi korak u želji da joj priđe a onda kao sabljom posečen ukopa se u mestu. Usne mu zadrhtaše gledajući u bledo lice, ležala je u naručju sluge dok su je meštani pljuskali vodom. Bol kao plamen prođe njegovim venama užasnut činjenicom da je ipak volela Martina. On je bio samo prolazna stanica i mladalački zanos koji se ugasio kao varnica pri prvom naletu vetra. Oseti hladnoću, kiša se uvlačila u kosti i shvati da je potpuno mokar. Okrenu glavu i pogledom potraži Emu. Stajala je po strani i drhtala, micala je suvim usnama izgovarajući molitvu. Morao je odvesti što pre, njeno zdravlje je bilo odavno narušeno, bilo je pitanje vremena koliko će joj srce izdržati.

Ležala je u krevetu, groznica je tresla drugi dan od Martinove sahrane. Doktor Kapalian je dolazio svako jutro i veče proveravajući njeno stanje. Nije izdržala, tuga i stres su je oborili u krevet. Činilo joj se da se raspada od bolova nemoćna podići glavu sa uzglavlja a onda je upala u neki polusan gde su slike imale najlepše boje. Živa i laka kao pero jahala je pašnjacima držeći Anuk u naručju. Sunčevi zraci igrali su po zelenoj travi bežeći ispred Vanovih kopita mameći ih u šumu. Znala je put koji vodi do jezerceta radujući se unapred lepoti prirode koju je želela podeliti sa svojom devojčicom. Podiže glavu privučena bljeskom vode i ukopa se u mestu ugledavši poznatu siluetu muškarca. Stajao je ispod drveta na samoj obali gledajući je očima punim prezira. Njegova snaga izazva iskonski strah, iz svakog otkucaja srca vrcala je strast probuđena jednim pogledom. Užasnuta silinom osećanja pokuša pobeći ali mozak odbi komande i sruči se u njegovo naručje. Vrelina prođe kao požar venama kada gladne usne dodirnuše mekoću njegovih. Drhtala je u rukama najvećeg neprijatelja predajući se zanosu i ako je znala da je to kraj puta. Svetlost se polako gasila i grub šapat otrže je iz njegovog zagrljaja, užasno lice sa crnim očima zari zenice kao kandže u modro plavetnilo njenih cepajući joj dušu..."odlazi, ti nisi dostojna Sarkasovih...odlazi ili ću zvati tvoje rođake, završićeš isto kao majka!".

Bog joj je svedok, pokušala je...vrisak je odzvanjao pustim ulicama dok su je vukli cepajući sa nje odeću. Nije izašao, zajedno sa njima zakucao je na stub srama. Ko je ona? Šta mu znači ljubav jedne sirotice kada može imati koju poželi? On je Božanstvo, gazdin sin...čist i neuprljan.

Utrnula od bola sklupčana u napuštenoj staji zaspala je u suzama. Tog jutra zauvek je napustila Dilidžan skrivena na zadnjem sedištu kamioneta. Za volanom je sedeo Ašuk, sluga Sarkasovih.

-Gospođo...gospođo...-glas je natera da otvori oči i ako bi najradije ostala u tami.

-Ostavi me...umorna sam!-tiho izgovori.

Rosa je sa žaljenjem gledala nežno lice uokvireno tamnom kosom. Za par dana pretvorila se u senu, groznica je iscrpela...buncala je svo vreme boreći se sa avetima. Stari Makram probdeo je celu noć iznad njene postelje izgovarajući molitvu i terajući zle duhove. Upadala je u trans zbog visoke temerature tek pred jutro je zaspala.

-Donela sam doručak...tri dana ništa niste u usta stavili sem vode.

-Nisam gladna...

-Gospođo...Anuk je prestravljena. Nismo je mogli smiriti, celu noć je preplakala – žena je bila neumoljiva.

Lilit zatvori oči i uzdahnu. Jadno dete, ko zna šta je preživela gledajući je bolesnu u krevetu. Podiže ruku i mahnu sluškinji da prinese poslužavnik.

-Uzeću malo. Ostani dok završim sa doručkom. Trebaće mi pomoć da se sredim, želim videti svoju devojčicu.

Dani su prolazili ispunjeni poslom oko papirologije vezano za kompaniju koju je Martin osnovao sa još jednim poslovnim partnerom nakon dve godine od njihovog preseljenja iz Liona. Prilično dobro je krenulo i za kratko vreme su bili u plusu na zadovoljstvo obe strane. Malkom Grin je u međuvremenu postao i njihov kućni prijatelj. Sa osmehom na licu čitala je njegov mail u kojem piše da se krajem meseca sprema da ih poseti izvinjavajući se što nije prisustvovao sahrani. U isto vreme čekao je ishod komlikovane operacije svoje sestre Megan. Hvala Bogu sve je prošlo u najboljem redu pa su svi odahnuli. Na brzinu uzvrati odgovor i sklopi laptop. Za danas je bilo dosta, želela je ostatak dana provesti sa Anuk. Prođe dugim hodnikom i krenu prema stepenicama kada joj pažnju privuče žagor u dvorištu.

Njen nemirDonde viven las historias. Descúbrelo ahora