14

923 42 2
                                    

Pogledom je pokazao ka kutiji te je podigao pobrve, a ja sam odmahnula glavom dok sam koračala ka njemu.
Čula sam Renata i Dominika kako u isto vreme pitaju "Ko je ovo?" i Alberta kako im odgovara "Sudija, Relja Moor."
Stajao je kod kola kao da je osvojio sve ispred sebe umesto da mi priđe.

"Ipak si došao?"

Upitam ga dok se smejem kao blesava, a on šmekerski slegne ramenima.

"Mislim da sam došao čim me vidiš."

Odgovori mi u svom stilu, a ja izdahnem.

"Izvini za juče."

Iskreno kažem. Čovek sam, umem da pogrešim al' umem i da se izvinim.

"U redu je."

Klimne glavom te ja stanem s noge na nogu.

"Nije čim si posle devet godina prekinuo lanac čestitki."

Stavim ruke na struk, malo iznervirano, a on se nasmeje te mi priđe i zagrli me jednom rukom jer drugom drži kutiju srednje veličine.

"Srećan rođendan, ružo."

Kaže mi kroz osmeh te mu uzvratim zagrljaj obmotavši svoje ruke oko njegovog struka.

"Hvala ti."

Tiho kažem te se odaljim od njega.

"Ček. Ruža? Zašto?"

Tek mi sad do ušiju dođe nadimak kojim me je nazvao te izvijem upitno obrve.

"Saznaćeš jednom."

Kroz osmeh kaže te mi pruži kutiju namignuvši mi.
Iskrivim blago glavu te uzmem poklon iz njegovih ruku.

"Istina je da si me juče iznervirala, ali poruku ti nisam poslao jer ovaj put sam došao da ga proslavimo, do sada, ako se sećaš to nismo radili."

Govori mi dok zajedno idemo ka gostima, a ja potvrdno klimnem glavom.

"Zar ovo nije šarada za tebe?"

Upitam ga pre nego što se pozdravi sa gostima jer vidim da to namerava.

"Ćuti i uživaj."

Kaže mi te priđe stolu gde su stajale moje kolege.

"Diego?"

Relja podignutih obrva pogleda u mog druga te mu se nasmeje.

"Čoveče, otkud ti ovde?"

Upita ga dok se muški pozdravljaju te ja podignem zainteresovano obrve.

"Bolje pitanje je otkud ti ovde."

Diego se nasmeje, a Relja odmahne glavom.

"Primoran sam."

Slaže u sekundi, te se ja ubacim.

"Da se ne lažemo, sam je došao."

Klimnem glavom te pokažem ka Relji, a oni se nasmeju.

"Ja mogu da odem."

Relja se odmah uspravi, a ja pokažem rukom ka kući.

"U sobu predpostavljam."

Nasmejem se te se malo povučem dok se oni ispričaju.

"Šta muljaš ti sa sudijom?"

Štrecnem se kada se kao avet pored mene stvori Renato.

"Ne muljam ništa?"

Upitno ga pogledam, a on odmahne glavom.

"Znaš da ne deluje tako."

Završna rečWhere stories live. Discover now